Knjiga je rezultat dugogodišnjega truda oko prikupljanja, istraživanja i vrednovanja dijelom teško dostupne građe o temi koja se odnosi na vremensko razdoblje europske prošlosti, čije pomno razmatranje upravo danas može doprinijeti većoj jasnoći i boljemu razumijevanju odnosa koji nadilaze granice državā... Savjesnim istraživanjem i nepristranim vrednovanjem velikoga broja periodičnih njemačkojezičnih publikacija, koje su sačuvane na raznim mjestima, djelo donosi bogatu i cjelovitu sliku o njima.
Godinama se govori/lo kako je Murakami kandidat za Nobelovu nagradu, ali je vjerojatno neće dobiti i to – zasluženo. Uspješan je i vješt pisac, popularan i rado čitan, ali kad pročitate nekoliko njegovih knjiga, shvatite da je stvorio dobitnu književnu kombinaciju, koja ipak ne zadovoljava najviše kriterije, prema kojima, barem tako priželjkujem, dodjeljuju najvažniju/„najvažniju“ književnu nagradu. Naime, u Murakamija je puno predvidljivosti, postoje stalni, „amblematski motivi“...
U klapskoj pismi se baš i ne mora spomenuti more a da ga ipak čuješ i osjetiš, ne mora biti na čakavici a da te baš ona ne preplavi svojom gustoćom, ne mora govoriti o ljudima a da ih ipak ne čuješ u širokoj lepezi sudbina, pojedinačnih i skupnih, ne mora zaploviti i zatrubiti a da je ne osjetiš kao brod, povijesnu navu u koju je ukrcana cijela jedna povijest...
NEKA JE BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ TE ZDRAVA I BOLJA 2019. SVIMA!
Shimose je formom, intertekstualnošću i unutarnjim glasovima koji se ponavljaju uspio stvoriti neobično i vrijedno, iako vrlo hermetično, djelo čiju dinamiku čitatelj treba pozorno pratiti kako bi uspio povezati te shvatiti opseg i dubinu iznesenih (za)misli. Riječ je, dakle, o zahtjevnu štivu koje pruža niz mogućnosti zamišljanja (promišljanja) i interpretacija te je zbog toga na poseban način još privlačnije. Ova je knjiga najprikladnija za to da Pedro Shimose širom otvorenih vrata konačno uđe u hrvatsku književnu zbilju...
Ne dovodeći u pitanje utemeljenost svoje „skrivene teorije“, Pavličić je iznova legitimirao vlastitu znanstvenu poziciju, kojoj su vrsno poznavanje teme, dubina uvida i zreo, djelu imanentan kritički i interpretacijski slog, postrance suhoparnog teorijskog rekvizitarija ili citatomanske argumentacije, najdublja uporišta.
Priča je prožeta urbanom hektikom koje je zoran pokazatelj užurbano ozračje novinarske rutine u potrazi za senzacionalističkim događajima; ta se neuroza preslikava na intimni plan kao razarajući čimbenik isprva skladne obiteljske zajednice... Okrutni senzacionalizam ukorijenjen u profitu sustavno je pod kritičkim povećalom sredovječne novinarke...
Ovaj narativ je stilski zaigrana postmodernistička romansa u rasponu od stilizirane naive, humornih i grotesknih epizoda do citatnih intelektualnih igrarija... Ukratko: tužna romansa o neprovedivim ljubavnim potragama koje služe tek rušenju velikih ciljeva.
Ovakve se zbirke, jednostavno rečeno, ne događaju često. One nas, ne želeći biti patetičan, ipak iznova uvlače u euforično iskustvo višestrukih, takoreći opsesivnih čitanja pjesničkih rukopisa. Moja je osobna prognoza kako će „Doba bršljana“ recepcijski zaživjeti kao malo koji domaći pjesnički naslov u tekućoj godini, bez obzira na to hoće li ga medijski „mainstream“ znati ili htjeti prepoznati...