Mirko Ćurić: MAXIMIS IN MINIMUM / Tomislav Žigmanov

Ne daju se ti naši uporni salašari, „vezani uz zemlju“ i svoj kraj, okuse i mirise kojih je prepuna ova knjiga: i vina i divenica, i paprikaša, pekmeza i valjušaka, pa nekako zaključujemo da je i ova sjajna zbirka u kojoj je sažeta ne samo životna i umjetnička filozofija Tomislava Žigmanova i zajednice koju predstavlja, zbirka nade...

Više...

Mario Kolar: NASTAVAK OPASNE ANTOLOGIČARSKE PRAKSE… / „SVJETLACI“ Tonka Maroevića

...Sve to Maroević, dakako, zna, ali to nije vidljivo iz njegove antologičarske prakse, i to je opasno. Da, opasno je zato što bi njegova antologičarska praksa mogla kao model, i to, smatram, sasvim pogrešan, biti putokaz ne samo suvremenim, nego i budućim generacijama. A dijalektalna književnost to ne zaslužuje. Iako se to već davno trebalo dogoditi, vrijeme je da ju prestanemo tretirati kao neželjeno dijete. Time joj ne želim izboriti povlašten status..., nego samo ravnopravan!

Više...

Mirko Ćurić: ROMAN O STRANKAMA BEZ „ZNAČAJEVA“ / Bojan Žižović

Priča igra na „prvu loptu“ koja se tijekom cijeloga romana „ne spušta na tlo“. U romanu nema iznenađenja, sve je predvidivo, podređeno temeljenoj ideji, što tvrdi i sam autor, od prve do zadnje stranice manifestirajući, doslovce, gađenje spram političkih stranaka i političara, ali i odričući likovima mogućnost (pravo?) da se promijene. Ovakav postupak, čini se, bolje bi funkcionirao u kraćoj formi, baš kao što bi ovaj roman dobio na snazi da ga je autor sažeo...

Više...

Milan Soklić: VEČER KARLA KRAUSA U HABSBURŠKOJ PULI 1913.

Uspomena na Pulu ponovno budi onaj osjećaj iznenađenja kad se u životu jedne države, kojoj je poredak tromost a boja ružnoća, pronađe sunčano mjesto. Jasnoj i dobroj stvari nije potrebno mnogo riječi, posve jednostavno: estetička protuvrijednost jednoga dana u Puli za godinu dana u Beču. Bez brige, neće to dugo potrajati. To je samo jedan dan u godini, onda brod polazi i pitam se kada ću naći završnu poantu...

Više...

Adrian Cvitanović: BILJEŽENJE UŽASA / Ernő Szép

„Ljudski zadah“ posljednje je veće Szépovo djelo. Napisano netom nakon nemilih događaja koje je opisao, 1945., nije izazvalo veću buru u mađarskoj javnosti. Mađarska zbilja tada već ponovno postaje sve crnjom; nad nju se nadvio tmast oblak nove totalitarne stvarnosti, one komunističke, koja će progutati ostatke građanskoga društva kojemu je Szép nedvojbeno pripadao. Šteta što nije doživio 1956., svijet bi zacijelo dobio jedno od najpotresnijih i najupečatljivijih svjedočanstava mađarskoga ustanka...

Više...

Dunja Detoni Dujmić: GLASOVI SA „ZVIJEZDE MODROGA NEBA“ / Suvremena kubanska priča

Ne postoji učinkovitiji ni bolji način nacionalnog povezivanja i komparacija od književno-prevoditeljskih kontakata, odnosa i veza koji su temelj ove specifične antologije; uz pomoć raznovrsnih dobnih, tematskih, stilskih i estetskih kriterija njome se pridonijelo zbližavanju toliko udaljenih, a opet bliskih zemalja – podignut je trajan most namijenjen razmjenama književnih iskustava i kultura pa i nadilaženju prostornih granica...

Više...

Site Footer

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.