Koliko god osobna, pisana iz pozicije praznine nastale zbog gubitka dragoga prijatelja i pisca po srodnosti, „Knjiga o Fabriju“ nije samo zahvala piscu za zajedničko književno vrijeme. Koliko god njome dominira prvo pripovjedačko lice, snagom kritičkoga i znanstvenoga uvida ona je i poticajna studija o djelu kojemu pripada osobito mjesto u našoj književnosti...
admin
Tijan nije prihvaćao tvrdnje da u Domovini kulturni radnici nemaju nikakvih uspjeha u borbi s komunizmom i tvrdio je kako su uspjesi komunizma u razaranju hrvatske kulture i hrvatske svijesti manji nego što se u emigraciji govori i piše te je prepoznavao sve pomake nabolje i rado ih isticao. Knjiga koju prikazujemo neće, nadam se, ostati mrtvi kapital. Bilo bi dobro da ju mnogi uzmu u ruke. Naši današnji problemi su drukčiji, ali Tijanovi stavovi i preporuke imaju nešto svevremensko...
Ovaj rukopis Dunje Detoni-Dujmić vitalistička je literarna činjenica jake svijesti o jeziku (kao i jake svijesti jezika) kvalitativnoga kontinuiteta kao posljedice autoričine iznimne radne etike, napose sintaktičkoga te leksičkog bogatstva, ali i talentom isprovociranih šarmantnih momenata koji doprinose, kada je to najpotrebnije, relaksaciji jezične zbilje. U kontekstu suvremene pjesničke proizvodnje u nas, rijetka imena ispisuju pjesmoprozu kvalitativno makar bliskih dometa...
Malo je zbirki poezije do kojih je stalo ikomu drugom osim autoru. Ovo je u takvo vrijeme takva zbirka koju je moguće uzeti u ruke, uživati u njezinu volumenu, u njezinim tvrdim, prekrasno oslikanim koricama, u njezinim listovima, u slikama koje se nalaze u njoj i u stihovima koji kao vitice vinove loze iz našega zavičaja prepleću i zapleću sliku, riječ, autoricu i čitatelja u jednu zajedničku i neraskidivu cjelinu...
Ovim se Zbornikom nedvojbeno potvrđuje tvrdnja, za naše kulturno-političke prilike neponovljivoga, A. G. Matoša kada je odavno ustvrdio svekoliku važnost komunikacije između hrvatske i poljske kulture, književnosti...
Ljestve kao biblijski simbol Jakovljeva penjanja u nebo u romanu Ljudmile Ulicke simboliziraju duhovni rast kao trajnu obiteljsku težnju. Na kraju romana jasan je i smisao Nabokovljeva epigrafa: „sablast bitka“ ovdje upućuje na nasljedne osobine u naraštajima obitelji i sudbinske situacije koje potvrđuju da nijedan čovjek zapravo nije slobodan zbog društvene i političke stvarnosti, u čije je mreže uhvaćen svatko tko se bori protiv njih...
U kontekstu ideološki bipolarne ovdašnjice, rukopis možda neće naići na znatnije odobravanje – neki će ga tumačiti u kontekstu seksizma i mizoginije, a neki kao prijezira vrijednu blasfemiju. Pa ipak, nadam se kako će biti i onih koji će primarno razmatrati estetske dosege teksta koji su polazišnom osnovom svrstavanja djela u krug kvalitetnijih naslova domaće pjesničke produkcije tijekom 2019., sada već opasno podložne posezanjima za interpretativnom isključivošću koja, pak, zaslužuje zasebnu analizu...
Ova je knjiga posebna po mnogočemu, ona prkosi općim tokovima i površnim pogledima na svijet, ona je mirna i mogli bismo stanovati u njoj, naći utočište...
Pisac ove snažne proze jakih mjesta, zloslutnih slika i ulomaka te jednako takvih duljih cjelina, vrsnik je moćne književne gradbe često do nepodnošljivosti mučnih, više no metaforički prenesenih literarnih utvara i prizora. „Záčine“ ove proze, autorski toliko bogate i zaista jedinstvene, dodajući joj vlastita iskustva, spoznaje i estetsko-etičke izbore, iskusan i uvježban čitatelj katkad može i sebi samome imperativno iščitati/zadati kao „začȉni!“ a da iste proze opet ostanu crne, ako ne i crnje...
Paranoični je režim bio opsjednut navodnim neprijateljima koji nikad ne spavaju, a s godinama je postajao sve paranoičniji. I nesigurniji u sebe. Što je dodatno kompliciralo poziciju, nedvojbeno faustovsku, u kojoj se naivac Crnobori našao već i zato jer je bio uvjeren kako ga upravo ona, pozicija u zamci „bijele kuće“, višestruko obvezuje. Ne samo nametnutim standardima i svakakvim „zavjetima šutnje“, već i metaforičnim ugovorom sa sitnim partijskim đavolčićima-manipulatorima. Je li ga morao potpisati?...