Pisac ove snažne proze jakih mjesta, zloslutnih slika i ulomaka te jednako takvih duljih cjelina, vrsnik je moćne književne gradbe često do nepodnošljivosti mučnih, više no metaforički prenesenih literarnih utvara i prizora. „Záčine“ ove proze, autorski toliko bogate i zaista jedinstvene, dodajući joj vlastita iskustva, spoznaje i estetsko-etičke izbore, iskusan i uvježban čitatelj katkad može i sebi samome imperativno iščitati/zadati kao „začȉni!“ a da iste proze opet ostanu crne, ako ne i crnje...
admin
Paranoični je režim bio opsjednut navodnim neprijateljima koji nikad ne spavaju, a s godinama je postajao sve paranoičniji. I nesigurniji u sebe. Što je dodatno kompliciralo poziciju, nedvojbeno faustovsku, u kojoj se naivac Crnobori našao već i zato jer je bio uvjeren kako ga upravo ona, pozicija u zamci „bijele kuće“, višestruko obvezuje. Ne samo nametnutim standardima i svakakvim „zavjetima šutnje“, već i metaforičnim ugovorom sa sitnim partijskim đavolčićima-manipulatorima. Je li ga morao potpisati?...
Vrsna je esejistkinja, no prije svega profinjena i načitana pjesnikinja. Teme je često uzimala iz antike i srednjega vijeka, nadahnuta mitovima, svetim i čudotvornim. „Herbarium mysticum“ znakovito je i osobito putovanje duše, a duhovni je i filozofijski svijet zaogrnut srednjovjekovnim imaginarijem. Djelo je, kao „prigušeno“, a zapravo na poseban način strastveno, pisano u stihu i prozi te prožeto bogatom simbolikom. Zamišljeno kao drevni herbarij, „katalogizira“ bilje, otkrivajući mu značajke i često magijska svojstva, dok opsežni komentari i bilješke upotpunjuju stihove...
Monopol nad istinom jest ono što autor želi dekonstruirati: u mnogim dijelovima knjige polemizira s kanoniziranim mitovima o „boljoj prošlosti“, slatkastim interpretacijama zadnjih desetljeća hrvatske i jugoslavenske povijesti, što sve čini dubinskom analizom književne, filmske i glazbene produkcije toga vremena, ili pak polemizira s interpretacijama koje, na način novovalne „sretne djece“, zamagljuju pravu sliku stvarnosti, koju je sam sebi osvijestio s izvorištem u Miłoszevu „Zasužnjenom umu“, koji ga je postidio...
Neumivena slika društva, rekao je Tribuson u jednom davnom intervjuu, vjerojatno je zadaća svake dobre literature, ili bar dobrog i ozbiljnog romana. „Otac od bronce“ upravo je takav roman: u sudbinama njegovih likova zrcale se tanana pitanja ljudske intime i važna pitanja vremena; ne podilazi se i ne docira čitatelju, nego se propituje i traži kritička distanca; a u takvim knjigama zaključni račun uvijek pokaže da je čitatelj na dobitku...
Ova simbolična proza obiluje misaonošću i osjećajima u duhu čileanskih autora hrvatskih korijena te vrlo ozbiljno govori o pravim, trajnijim životnim vrijednostima među kojima se posebno ističe ljepota jednostavnoga življenja za koje čovjeku treba vrlo malo: obala, more, poneki brod na pučini, dragi ljudi oko njega, uspomene i stvaralaštvo...
Posve slobodnom interpretacijom u svijest je, čitajući najnovijega Šalata, moguće dozvati Gudelja, donekle čak i Dragojevića. Dakako, autohtonost autorova pisma time nije dovedena u pitanje kao ni ukupna ocjena kako je posrijedi vrlo dobro književno ostvarenje kojemu će se znatiželjniji čitatelji, siguran sam, vraćati...
Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo autoričine stavove o hrvatskoj zbilji. Ona smatra da je naše društvo površno, da je kultura u njemu na posljednjemu mjestu, da vlada opća bezosjećajnost, sebičnost i konzumerizam, da se brakovi sklapaju iz interesa, da je važniji vanjski sjaj i materijalno bogatstvo od duhovnih vrijednosti... Je li to daleko od istine?
Premda će „Lovostaj“ na recepcijskom planu jamačno ostati u sjeni zbirke koja je izmamila toliko hvalospjeva i književnih nagrada, i sâm ću si dopustiti odvažnost te zaključiti kako Monikino drugo ukoričenje gotovo uopće ne zaostaje za prvim, usprkos tomu što sam „Koordinatama“ čitateljski opčinjen. Važno je raščistiti stvari i jasno reći: „Lovostaj“ je drugačiji rukopis, lišen namjere nastavka ispisivanja prethodnoga naslova...
Prof. Čolak svoj je život posvetio arhivima: njegov profesionalan, historiografski interes bio je puno širi od istraživanja hrvatskih tragova u dokumentima što govore o pomorskoj prošlosti Jadrana. Poseban dio njegova opusa predstavljaju političko-emigrantski tekstovi...