Ne postoji učinkovitiji ni bolji način nacionalnog povezivanja i komparacija od književno-prevoditeljskih kontakata, odnosa i veza koji su temelj ove specifične antologije; uz pomoć raznovrsnih dobnih, tematskih, stilskih i estetskih kriterija njome se pridonijelo zbližavanju toliko udaljenih, a opet bliskih zemalja – podignut je trajan most namijenjen razmjenama književnih iskustava i kultura pa i nadilaženju prostornih granica...

Dok većina suvremenih autora, koji posežu za bajkovitim diskursom, svjesno polemizira s poetičkim odrednicama toga žanra te pribjegava npr. ludičkoj, apsurdnoj, grotesknoj, humornoj i sličnoj kontekstualizaciji bajkovita svijeta, Kristina Gavran zadržava se na složenoj filozofičnosti simbolike i nudi ideju o utopiji zaštićenoga svijeta umjetnosti. Zato ova priča puna simbolike završava pomalo naivnom „porukom“...

Nema dvojbe da je riječ o obrazovanu i načitanu piscu koji je svoju erudiciju odlučio staviti u službu čitatelja. Estetski je dojam jak čak i kod opisa naizgled posve trivijalnih stvari. Do izražaja dolazi piščeva vještina ispreplitanja prošlosti i sadašnjosti, realnoga i nadrealnoga, ali i raznih književnih stilova – realističkih opisa suvremenoga doba i povijesne tematike, fantastike te znanstvene fantastike...

Od svih točaka ovoga svijeta, samo se u Puli nesmiljeni raspad Monarhije nastavio i nakon studenoga 1918. godine. I nastavlja se nastavljati, doslovno i još uvijek. „Slučaj Pula“ dokazuje kako se ozbiljne stvari i pojave ne raspadaju samo u ratovima i zbog njih. Pulski primjer nedvojbeno pokazuje kako mirnodopski raspadi znaju biti opakiji i beznadniji…

Knjiga je pisana strašću vrsnoga znalca, teorijski utemeljeno i znanstveno argumentirano, na podlozi dubokog razumijevanja svekolike književne prakse, poglavito ruskoga i hrvatskoga predznaka. Koliko god bila namijenjena književnim stručnjacima i teoretičarima umjetnosti, gotovo podjednako mogu je čitati i čitatelji koji vole književnost i umjetnost te se zanimaju za njezine fenomene...

Ne mogu ne spomenuti opasnost od snažne književno-kritičarske pristranosti onih, ujedno književnika, nespremnih kritičarski poštivati poetičku heterogenost. Naime, nisam siguran u kolikoj mjeri dio ažurirane pjesničke elite može i/ili želi uživati u nadasve iznimnom emocionalnom planu ovoga rukopisa...

Dnevnici Zdravka Malića predstavljaju vrh hrvatske dijaristike. Oni su portret autentičnoga, nepokolebljivoga intelektualca, humanista kakvoga na ovim prostorima nismo imali. Prešućivan za života, prešućivan u smrti, Zdravko Malić obraća nam se onkraj groba. Svemu usprkos...

Mađarska ga književnost kao pripadnika nacionalne manjine uglavnom ignorira, no ni hrvatska mu ne posvećuje previše pozornosti iako ga Vidmarović naziva „vodećim pjesnikom hrvatske dijaspore u Mađarskoj“...

Rukopis ima određene slabosti (koje su ovdje mahom navedene), ali obiluje kvalitetama koje ga preporučuju kao pažljiva čitanja vrijedan naslov objavljen 2019. godine...