Pjesnik se izručuje zadaći koja ima križnu jakost, ona je uopće Riječ čista srca, bez zamatanja u nešto protivno. Stoga križ poprima i zamjenska imena, svjetlo i put, znamen i plamen te bedem. Po ovakvu razrješenju valja se suglasiti: fenomenu križa rečena zbirka pristupa sa svetopavlovskim htijenjem, za dlaku razlike ili na način kako, pri tehnološkim inovacijama, teži obraćenik za obećanim iskonom...

Ovo nije lokalna već nacionalna, regionalna i europska knjiga, „vartal“ oštrih eseja. Kroz literarno-publicistički kanon, osvijetljeni su napisi, kulturološki gledano, prilike da pjesnik bude strateg u društvenom fokusu, pritom brižno i nemalo skrbeći za duhovnost i identitet nacije. Takvim piscima jednako je strano glavom kroza zid kao i da budu kolaboracionisti i pervertiti. Stoga Pešordina saga od činjenične zbirke nije samo knjiga života nego i summa u kojoj živimo...