Franjo Nagulov: PRVIJENAC ZA PAMĆENJE / Tomislav Augustinčić

Pozornica je zakrčena egotripom i samo ozbiljan čitatelj kadar je nepristrano i znalački arbitrirati te vrjednovati stvarne estetske dosege novih naslova recentne domaće poezije. Što sam uključeniji u kritiku, to sam sigurniji da relativističko-marketinški pristup naslovima sve više uzima maha i tako otežava recepcijski proces onih poetskih ostvarenja čiji bi spomenuti dometi morali fascinirati. Kao što je, u to ne morate sumnjati, Augustinčićev profani tekst fascinirao potpisnika ovih redaka...

Više...

B. Škvorc, F. Nagulov, M. Muhoberac, D. Žilić, M. Mićanović: ČITANJA „ZLATNE HRVATSKE MLADEŽI“ / Paula Rem

Naglašeno i stišano pričanje, pripovijedanje i zapisivanje, upisivanje, odvija se i traje u (kratkim) pričama „Hrvatske zlatne mladeži“, ali to nije njihova jedina mogućnost zauzimanja i preuzimanja, prerušavanja i urušavanja strogo konstruiranog svijeta. Uloge postaju imena njezinih protagonista (Premijer, Političar, Država...). Navike, rituali, slogani: nacija, država, ali to nije sve, ne iscrpljuje se u jednom. Što je onda njezin pripovjedački svijet?...

Više...

Franjo Nagulov: KADA ČITAJU POEZIJU, RUSI POMAHNITAJU / Milorad Stojević

Autorovo je pismo istovremeno logično i eruptivno, gustih registara i korištenoga mehanizma indeksacije. Stojevićev diskurs, upravo zbog bogatih intertekstualnih, transtekstualnih, citatnih i inih uglavnom polisemantičkih (pa i polisemiotičkih) naslaga, logično nalaže teorijski osviještenoga čitatelja kakvih je, usudim se pretpostaviti, danas na obzoru bitno manje no u vrijeme stasanja generacije kojoj pripada...

Više...

Franjo Nagulov: O PJESNIŠTVU NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Ne utvaram kako će ovaj tekst potaknuti promjenu trenda, no ipak se nadam, za početak, barem pojedinačnom „buđenju“. Niti su najnoviji glasovi hrvatskoga pjesništva (čiji rad iznimno cijenim i pratim) otkrili metaforu, kao što sam negdje nedavno pročitao, niti naša književnost, na godišnjoj razini, biva bogatija za nekoliko desetaka briljantnih pjesničkih naslova. Niti je rješenje, naposljetku, šutke odobravati polupismenost, šarlatanstvo, nepoštivanje radne etike i odnos medija prema stvaralaštvu utemeljen na kriterijima koji nemaju dodirnih točaka s kvalitetom...

Više...

Franjo Nagulov: IMPOSTACIJA LJUBAVI / Monika Herceg

„Vrijeme prije jezika“ jedan od najboljih novih domaćih pjesničkih naslova, koji ne treba uspoređivati s autoričinim čudesnim prvijencem. Time ne bismo bili korektni prema novijim stvaralačkim nastojanjima koja su itekako vrijedna. Bit će iznimno zanimljivo pratiti daljnje stvaralaštvo ove pjesnikinje. Pred njom su, s obzirom na standard koji je sama postavila, ozbiljni izazovi...

Više...

Franjo Nagulov: KONCEPTUALNO „ČA?“ / Evelina Rudan

Novi rukopis Eveline Rudan nedvojbeno dokazuje da su različiti kriteriji vrednovanja poezije pisane standardom u odnosu na poeziju pisanu dijalektom počesto pitanjem stereotipa s kojim urednička, ali i književnokritička (pa i književnoteorijska) praksa imaju problem. „Konkurentska nelojalnost“ ili fasciniranost dijalektom po sebi može biti tek rezultatom površnoga čitanja. Ova je knjiga jedno od najboljih domaćih pjesničkih naslova u 2020. godini te bi njezino izostavljanje s popisa „obvezne literature“, govorimo li o nepatvorenim ljubiteljima recentnoga pjesničkog stvaralaštva, predstavljalo ozbiljan propust...

Više...

Franjo Nagulov: KRITIČARU, PAZI ŠTO RADIŠ! / Stjepan Bajić

Ne, ne mislim da je po autora ovaj prvijenac pitanje nepopravljive štete. Utoliko se nadam prijeko potrebnoj aktivaciji mehanizma samokritike. Kada već rijetke negativne glasove okreće na sprdnju... Uostalom, potpisnik je ovih redaka autor barem podjednako očajnoga prvijenca o kojemu mediji uglavnom nisu izvještavali stoga što naslov toga nije bio vrijedan. „Revolucionar“, zbirka u kojoj nisam našao išta revolucionarno, jedna je od najlošijih zbirki o kojima sam uopće pisao. A bilo ih je!...

Više...

Franjo Nagulov: PUTOVANJE CRNOM KRONIKOM / Sanja Baković

Zbirka je pismo vrijedno posvećenoga čitanja i nerijetko estetski iznimnih trenutaka, kao i postojanoga, rekao bih nikada potrebnijega, angažmana inače svojstvenoga primarno stvarnosnoj poeziji (ukoliko je čitateljska koncentracija na pjesništvu postmodernizma). Dakako, bilo bi nepošteno prešutjeti povremene oscilacije, ali i kvalitativno odskakanje prvih dviju cjelina u odnosu na ostatak rukopisa; onih, naime, iskustvenih refleksa za koje čvrsto vjerujem da su rezultatom autoričina neposrednoga životnog iskustva. Možda bi smjer zadan tim dvjema cjelinama trebao postati putokazom njezinim budućim stvaralačkim naporima...

Više...

Franjo Nagulov: ZAVODLJIVO PISMO NEUTRALIZIRANIH SIGNALA / Gordana Benić

Rukopis Gordane Benić čitao sam upravo posegnuvši za bijelim šumom, a rezultati su na planu novopečena čitateljskoga iskustva bili očaravajući. Ravnozemljaštvo, na početku treće dekade informacijski hipervitalnoga stoljeća, teško je tumačiti drugačije no kao primitivizam projektiran u uskointeresnim krugovima čije je desemantizirajuće ludilo eskaliralo kao i, primjerice, kvantitativni zamah loše poezije. Zanemario sam jezičnu konvenciju te se počastio pročišćenom sintaksom bijeloga šuma koja me je, barem na časak, učinila sretnijom osobom...

Više...

Site Footer

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.