Ispovjedno. Intimističko. Slikovno. Plesni trokorak na pozornici Ireninih stihova daje nam uvid u jedan zaista kvalitetan pjesnički početak. Važno je napomenuti to kako nježnost glasa lirske junakinje i satenske plahte stihova kojima nas pokriva svjedoče da je riječ o jednome iznimnom feminilnom glasu koji će svoje uratke davati još dugo i dugo...

Autor je pjesnički put započeo sigurno i dobro. U itinerarijskim pasažima podario nam je tragove intimizma i raznorodnih refleksija, povukao nas za rukav kako bismo i sami bili dio njegova svijeta. Nije toliko do školski zadane sugestivnosti izričaja, već do emotivnog dijeljenja doživljaja i pisanja knjige u kojoj će se pronaći velik broj čitatelja...

Izgrađena pjesnička knjiga uz bok prethodnoj gradi topao, emotivan obiteljski ciklus na zavidnoj sadržajnoj, stilskoj, poetičkoj i estetskoj razini. U višezvučnim dionicama stihova ponekad prizove slike i emotivne pasaže iz Pupačićevih obiteljskih pjesama. S poetske ogrlice padaju obojene terakotne perle i ne razbijaju se od izražajne nutrine...

Stankin je glas blizak, lišen patetike i visokoparnog dociranja, jednako ga upijaju čitetatelji svih uzrasta, obrazovanja i drugih identitetskih oznaka. Na tome pašnjaku možete mirisati rosu, kušati netom sazrele travke ili jednostavno leći i gledati u sunce te ne pobjeći nakon velike kiše. One od slova iz knjige...