Ovom pjesniku pripada plemićka čast da na svojoj trpezi ispija i otrov ambrozije i lijek nektara. Hoće pjesnika jezik. Između njih dvoje uspostavljen je jezuitski odnos – za pjesništvo najbolja moguća saradnja. Riječi kod Biletića nisu lastavice, već kontrolisan let galeba – vjetru galebu, majstoru-letaču u korist. Silna je njegova odanost domaćem govoru, jer – kako biti pjesnik ako ne robuješ jeziku. Misionarska strogost spram napisanog. Stih i jezik njegova su najvjernija, najsažetija biografija – nema rasipanja...