...na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Dan i povod koji kritički obvezuju sve demokrate!
Kategorija: Nije svrstano
Nakon četiri desetljeća situacija je slična, gotovo jednaka kao u propala bunta šezdesetosmaša Istoka i Zapada, umjesto socijalističke gazi nas demokratska diktatura. Svejedno, jesu li to povijesni apsurdi napretka ili historijski paradoksi progresa, promjena nema. Golema većina inertnih studenata desetljećima kasnije (više nisu ni socijalna pa čak ni generacijska skupina, osim biološki, godinom berbe), iz bolonjske tvornice neznanja, inverzno od buntovnih kolega '68., zna što hoće (karijeru i novac) te ne zna i ne želi znati što neće...
U Puli je u razdoblju od 1953. do 1979. godine izlazio „Istarski borac“ pod mentorstvom profesorice Ljubice Ivezić. Cilj je ovoga teksta skrenuti pozornost na tu značajnu pojavu, a posebice osvrnuti se na razloge njegove zabrane. Donosimo obrise intelektualnog, odnosno književnoga polja i funkcioniranje književne riječi unutar njih na temelju problemskoga fokusa odnosa ideološkog i estetskog...
U klapskoj pismi se baš i ne mora spomenuti more a da ga ipak čuješ i osjetiš, ne mora biti na čakavici a da te baš ona ne preplavi svojom gustoćom, ne mora govoriti o ljudima a da ih ipak ne čuješ u širokoj lepezi sudbina, pojedinačnih i skupnih, ne mora zaploviti i zatrubiti a da je ne osjetiš kao brod, povijesnu navu u koju je ukrcana cijela jedna povijest...
NEKA JE BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ TE ZDRAVA I BOLJA 2019. SVIMA!
Golubova je poezija bila kritična i prema samoj Crkvi, iako njezinu osnovu, dakle, čini katoličko slavljenje punine i smisla života nasuprot besmislu i praznini koje tematizira nemali dio (suvremene) hrvatske poezije. U tom je smislu Golub ne samo jedan od najznačajnijih i najprihvaćenijih hrvatskih pjesnika duhovnoga nadahnuća, već mu pripada izdvojeno mjesto u (suvremenoj) hrvatskoj književnosti. Kao jedan od posljednjih hrvatskih latinista, pjesme je pisao i na latinskome jeziku. Ujedno se Goluba naziva najvećim pjesnikom među teolozima...
Budući da ne možemo gledati u izvor sjaja – oslijepio bi nas (postojala je navada osljepljivanja slavuja da bi ljepše pjevao; Homer je bio slijep, kao i proricatelj Tiresija...; je li stoga jer su izricali ponešto što se ticalo božanskoga?) – nedostojnu ljudskom stvoru preostaje izricanje težnje prema sjaju Jednoga, ili opis/oris tih putovanja i odyssejskih lutanja..., a ne zaboravimo ni ushite i zanose na njima. Puta prema sjaju. Ili slutnji sjaja. Ili tek žednoj želji-žudnji za sjajem. Iskonskim svjetlom …