Boris Domagoj Biletić: Odgovor gospođi Snježani Pavić

Poštovana gospođo Pavić, zahvaljujem na e-pismu – reakciji i, dapače, slažem se s mnogim Vašim ustvrdama u vezi sa stanjem u našem medijskom, dodat ću cjelokupnom, prostoru (i) što se književne kritike tiče. Upravo iz tih je i takvih razloga pokrenut „Stav“. Čak bih se načelno složio i s nekim razlozima (i Vašeg) negodovanja izazvanog određenim formulacijama autora eseja g. Nagulova u njegovu tekstu. Jedino sa čime se nikako ne mogu složiti jest da „sporni“, kako pišete, tekst treba povući. Cenzura? Ne, ipak ne i nipošto! Jednako kao ni vrijeđanja i nepristojnosti ma s koje strane dolazili. Nadam se da ćete me u takvome stavu podržati. Osobno sam cenzuru, i puno gore od toga, doživio višeput i u vrlo mladim svojim autorskim danima – i prije 1990-ih i u tzv. demokraciji. Naprotiv, objavljujući Vašu reakciju, mora se znati na koji se tekst ona odnosi, treba biti moguće pročitati argumente i protuargumente, ako tko hoće mogu napisati i „argumente“ i „protuargumente“. Jednako sam predložio i gospođi Gambiraža – naime, njenu sam reakciju, ako je želi napisati i objaviti, spreman objaviti bez ikakvih uredničkih intervencija, što činim i s Vašim tekstom. Nadam se kako ćemo se složiti u tome da su nam slobodni i otvoreni prostori za kritiku, pa tako i književnu, ma što tko mislio o pojedinom kritičaru, pristupu, knjizi, autoru…, čak i rječniku/„rječniku“, nasušno potrebni. Nadam se također da ste koliko-toliko temeljito pregledali mrežne stranice e-„Stava“ te da ste se mogli uvjeriti kako na njima ima nemalo poticajnih tekstova i kritika koje su, pa i nakon njih, upravo potvrdile neke vrijednosti, ponešto opovrgnule, negdje „pogodile“, a ponegdje „promašile“. Sve je to normalno i uobičajeno. Tako je to uvijek (bilo) sa živom kritikom u trenutku, u vremenu i prostoru kada i gdje su djela o kojima se piše netom nastala/objavljena. Kritika, osobito ona „dnevna“, nema distancu književne povijesti! Naposljetku, možete primijetiti koliko je kritičara, onih od imena i onih dosad nepoznatih, i to bez obzira na moguće i poželjne njihove razlike i pripadnosti (estetske, rodne, generacijske i ma koje ovdje nespomenute), dosad surađivalo i znam da će ubuduće surađivati na stranicama „Stava“. U svemu nisu nevažne pismenost i pristojnost napisa, uz argumentaciju dakako. Ovo posljednje uvijek je u kritici relativno/subjektivno, pismenosti je nažalost sve manje, a pristojnost (u tekstu i uopće komunikaciji, osobito javnoj) na sve većim je kušnjama. Radi potpune korektnosti, upućujem na svoju objavu od 9. studenoga, na koju sam bio potaknut prethodnom reakcijom/e-pismom s adrese g-đe Gambiraža: http://www.stav.com.hr/nekategorizirano/vazna-napomena/. Na kraju: g. Nagulov svoj je tekst objavio i u njemu napisao što smatra da treba napisati, Vašu reakciju objavio sam u cijelosti, od slova do slova, kao što jesam i njegov tekst, a bude li pogođena autorica poslala svoju reakciju, ponavljam, učinit ću jednako. Čovjek sam i autor koji nastoji povezivati, poticati, prožimati, afirmirati, bar se u tom smislu trudim. Time bi, što se „Stava“ i mene kao urednika tiče, razmjena mišljenja, polemika ili što se god učinilo poželjnim ili potrebnim među svima kojih se tiče „sporni tekst“, kako ga ocjenjujete, na stranicama e-časopisa koji uređujem bilo okončano. Ovoj temi, znači, na stranicama www.stav.com.hr više ne bi moglo biti mjesta.

Poštovana gospođo Pavić, s uvažavanjem svih, lijepo Vas i s dobrim željama pozdravljam.

Dr. sc. Boris Domagoj Biletić
„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.