VESNA KRMPOTIĆ (1932. – 2018.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VESNA KRMPOTIĆ (novosti.hr)

 

IZVJEŠĆE

Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu

NAGRADE „TIN UJEVIĆ”

Društva hrvatskih književnika za najbolju knjigu pjesama

objavljenu u razdoblju od svibnja 2012. do svibnja 2013.

 

Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenovao je Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Boris Domagoj Biletić, predsjednik, Neda Miranda Blažević-Krietzman, članica, i Stjepan Čuić, član, koje tijelo podnosi sljedeće izvješće:

Na natječaj za Nagradu „Tin Ujević” za najbolju zbirku pjesama objavljenu u navedenome razdoblju prijavljene su 53 zbirke stihova. Pročitavši ponuđene naslove, članovi Pov-jerenstva izdvojili su osam knjiga za koje drže da osobnim autorskim iskustvima, eru-dicijom i poetološkim te estetskim elementima mogu ući u najuži izbor za „Tina”.

To su sljedeće zbirke:

Ljerka Car Matutinović: VRIJEME PUNOG MJESECA, Zagreb, DHK, 2012.,

Josip Cvenić: PROSTOR-VRIJEME, Zagreb, DHK, 2012.,

Branko Čegec: Mjesec u Istanbulu, Zagreb, Meandar-media, 2012.,

Arsen Dedić, KAPI ZA OČI, Zagreb, Profil knjiga, 2012.,

Vesna Krmpotić: ŽAR-PTICA, Matica hrvatska, Zagreb, 2012.,

Kemal Mujičić Artnam: SJAJ I BIJEDA PONEDJELJKA, Zagreb, Meandar-media 2012.,

Toma Podrug: PREDVEČER, Zagreb, Matica hrvatska, 2012. i

Gojko Sušac: NA DLANU SVEGA, Zagreb, DHK, 2012.

Na zaključnoj sjednici održanoj 24. svibnja 2013. Povjerenstvo je jednoglasno donijelo odluku da se

Nagrada „Tin Ujević” za godinu 2013. dodijeli književnici

VESNI KRMPOTIĆ za knjigu pjesama ŽAR-PTICA (MH, Zagreb, 2012.).

 

 

Obrazloženje:

Pjesnikinja Vesna Krmpotić autorsko je ime koje tijekom nekoliko desetljeća u kontekstu suvremene hrvatske književnosti postojano izaziva čitateljsku i kritičku znatiželju, i sve samo ne ravnodušje kada su posrijedi reakcije recipijenata na svim iskustvenim ra-zinama. Životnim odabirom i okolnostima simbolično izvan, ionako formalnih, granica/„granica“ materinskoga jezika i kulturalnoga prostora, ona istome jeziku književno uvjerljivo prinosi uvijek novim i svježim plodovima vlastite duše i duha s polazištem u zavičajnome i nacionalnom, ali je u konačnici posve uronjena u opće, dakle univerzalno: etički, estetski, filozofijski, svjetonazorno i poetički gotovo – ekumensko. Našemu svijetu i uljudbi – ovoj civilizaciji koja grčevito i kao u vrućici traži spasa (i još ga ne nalazi, da li slučajno?!) u ljubavi, dobroti, ljepoti i istini… znači sve u antičkim pojmovima ovdje mišljenima u idealnome smislu stanovita prapočela, nekakve zajedničke, čovjekomjerne i sinkretizmom nečega izvornog i izravnim ljudskim sadržajima obilježene kolijevke – ova hrvatska pjesnikinja daje poseban obol.

Otvorenost književnice Vesne Krmpotić prema, s jedne strane, izabranoj i usvojenoj dalekoistočnjačkoj drevnoj vjersko-svjetonazornoj osnovi koja se znatno očituje i u ovomu nagrađenom njezinu poetskom ispisu jedne i jedinstvene duše i duhovnosti, a, s druge strane, u smislu supostojanja i suprožimanja civilizacijskih tradicija, pripadnosti svome nikada zanijekanu kršćanskome europskom ishodištu, dapače, i sve to obli-kovano iznimno kultiviranim i jezikotvornim izrazom na supstratu hrvatske jezične i književne tradicije naših dvadesetostoljetnih temeljaca, resi i apartnom čini poetiku autorice koja se „Žar-pticom“ upisuje u živu povijest hrvatske književnosti, poimence pjesništva. Krmpotićeva je zapravo klasik naše literature koja se još uvijek piše i ispisuje – kao uvjerljiva brazda na tragu iznimnih predšasnikâ, ali i kao znak u pjesnički avanturističkom polazištu onih koji tek naznačiše svoj ozbiljan ulazak u svijet umjetnosti riječi.

Riječ je ovdje konkretno o konciznu poetskome „projektu“ nastalu kao u jednome dahu s jasnom níti provodnicom u ljubavi i pripadanju, sveprožimanju u Jednome i jedinstvenu Apsolutu, ma kako ga imenovali, no najbliže autoričinu filozofijsko-etičkome polazištu bilo bi imenovati ga upravo Ljubavlju (sada pisano velikim početnim slovom). U Krm-potićeve je na djelu doista svetkovina hrvatskoga jezika, idiolekta tj. osobnoga poetskoga jezičnog znaka koji oblikuje i podupire označeno koje je ujedno svojevrstan panteistički naboj kao poveznica pojedinca i kolektiva, ovdašnjega i tvarnog s onostranim i sve-mirskim u jedinstvu prapočelâ.

U jednome ne tako davnu razgovoru, pjesnikinja je o religijama izjavila: „Sve su latice is-toga cvijeta. A cvijet je cvijet zahvaljujući svim svojim laticama.“ Još su egzistencijalisti među novijim misliocima, parafrazirajmo, ustvrdili kako je poezija zapravo sažeta fi-lozofija, pa je i u tome smislu indikativa misao Vesne Krmpotić s početka i konca pjesme iz ove sada nagrađene zbirke, naime iz pjesme „Sveta vatra poezije“, odakle navodimo: „Sveta vatra poezije spaljuje te za svijet… // sve do mjesta / gdje riječ više sebe ne zna.“ Izvor svjetonazora Vesne Krmpotić proistekao je i iz njezinih dugogodišnjih putova-nja svijetom, ali i putovanja književnošću i po književnosti. Te dvije polutke spojile su se u „Žar-ptici”, u Jedno, koje je pak Jedinstvo u kojemu se Krmpotićeva očituje i kao žena, i kao suptilna poetesa, i kao biće koje istovremeno teži i graničnome i bezgraničnome.

Imajući poglavito u vidu to kako se u tekstu i kontekstu „Žar-ptice“ lirski subjekt pre-tače iz sebe sama u nešto drugo / Drugoga, odnosno apsolut primarne egzistencije jedinke postaje/„postaje“ Apsolutom, tako da se već u susljednoj dionici rukopisa uloga polazišta i odredišta (ne)očekivano a nenametljivo, što će reći sasma prirodno i uv-jerljivo, kano dva lica istoga, u konačnici jednoga i jedinstvenog lika, susreću i ne-razdruživo prožimlju – odlučismo tako da se ovogodišnjom slavodobitnicom nagrade, koja nosi neusporedivo snažno ime jednoga Augustina Tina Ujevića, proglasi upravo hrvatska književnica Vesna Krmpotić, koju s Tinom pak vezuju i neke niti poetičko-svjetopogledne, kao i one estetske ili čak etički-(s)misaone…

Ukratko i zaključno: u knjizi „Žar-ptica” Vesna Krmpotić osjetljivo i istančano promatra, propituje i zapisuje vlastita životna iskustva filtrirana kroz stečena znanja o drevnim civilizacijama, osobito onoj indijskoj, i transcendentalnom metafizičkom postojanju svih bića i stvari u svijetu, koji se svjetopogled u njezinoj poeziji podudara s općim hu-manističkim, skladnim jednako kao i „pomirbenim”, u panoramskome planetarnom smi-slu, i poticajnim nazorima na svijet.

Na svemu doprinosu hrvatskome pjesništvu, osobito u svjetlu ove lijepe zbirke i nagrade za nju, autorici Vesni Krmpotić od srca čestitamo!

 

Vrgorac, srpnja 2013.

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.


reliablecounter