Đuro Vidmarović: USPJEŠNA POETSKA POTRAGA ZA SMISLOM / Daniel Načinović

 

DANIEL NAČINOVIĆ: AKORDATURE, „Josip Turčinović d.o.o.“, Pazin, 2020., 154 str.

 

Daniel Načinović istaknuti je predstavnik hrvatske književnosti srednjega naraštaja. Rođen je u Labinu 1952. godine. Školovao se u rodnome mjestu, Pazinu, Rijeci, Puli i Zagrebu. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli. Živi i radi kao samostalni umjetnik. Objavljuje poeziju i prozu, knjige za djecu, dramske tekstove, eseje, novinske priloge i prijevode. Kao slobodan umjetnik doista mora imati široki raspon djelovanja kako bi opstao. Na sreću, Daniel je vrlo radin i talentiran književnik, tako da mu sve to uspijeva. Prvu zbirku pjesama „Tu i tamo nedjelja“ objavio je 1976. godine. Slijede zbirke: „Jadranske pjesme“, „Libar od vrimena“, „Čovik na tin svitu“, „Što ima stolar pod jastukom“, „Elohim“, „Rhapsody in Ca“, „Gospa od Škrpjela“, „Pjesme duše na studencu“, „Krotitelj riječi“, „Manutekstura“, „Uvojci Zlatnoga runa“, „Pjesme skrovitih čestica“ i druge.

Načinović je dvojezičan autor, naime uz hrvatski je, kao jezik svoje književnosti, prihvatio i jezik talijanske manjine u Istri. Na talijanskome je objavio zbirke: „Ur“, „Pitture rupestri“, „Orme armoniose“ i „Lo Schiavone“.

Osim pjesničkih zbirki, Načinović je objavio knjigu pripovijedaka „Obale, masline i trgovi“, zatim eseje, članke i kritike „Desk“, knjigu putopisnih reportaža „Pod starim voltama – istarskim gradićima u pohode“, zbirku dramskih tekstova „Zastor i zvijezde“ i dr.

Uspješno se bavi i književnošću za djecu, pa navodim naslove: „Poluotok snova“, „Jadao se jedan mačak“, „Sretan Božić, Sybil!“, „Čarobna harmonika“, „Burrra“, „Bajke“, „Una, povedi i mene“, „More s pogledom na sobu“, „Sony i Lanka“, „Isus – rođenje i djetinjstvo“, „Grožnjan“ itd.

Izborom poezije i proze „Blagoslov barke“ Načinović je uvršten u ediciju Čakavskoga sabora „Istra kroz stoljeća“ (XII. kolo), a njegovi su izabrani čakavski stihovi uvršteni u zbirku „Čakavski versi“. Osim toga, u izboru i uredništvu B. D. Biletića, godine 2018. objavljena je bibliografska knjiga kritičkih osvrta na Načinovićevo djelo (s CD-om koji sadrži razgovor s autorom i njegove interpretacije stihova) pod naslovom „Književni portret: Daniel Načinović“.

Načinović piše eseje za monografije, a tiska ih i u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova je poezija objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, a priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze i osvrte tiska u raznim listovima, a najviše (na tisuće članaka) kao dugogodišnji novinar u pulskome dnevniku “Glas Istre”.

Surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne te pop-rock glazbe. Predstava „Burrra”, prema njegovoj slikovnici i u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskoga narodnog kazališta. Prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Raponja 2001. postavlja Načinovićevu scensko-glazbenu fantaziju (libreto) „Tanac od mrtvih”, za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskoga narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. izvodi Načinovićevu komediju „Divojke za ženidbu” (redatelj: R. Raponja).

Naš je poštovani kolega zastupljen u više domaćih i stranih antologija, a dobitnik je  prestižni književnih nagrada među kojima su: „Ivana Brlić Mažuranić“, „Pasionska baština“, „Fran Galović“, „Stjepan Kranjčić“, „Antun Gustav Matoš“, „Fra Bernardin Splićanin“, „Drago Gervais“, „Dr. Đuro Rošić“ i „Crikveničko sunce“. Za osobite zasluge u kulturi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, dodijelio mu je odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a gradovi Pula i Labin dodijelili su mu nagrade za životno djelo.

Potrebno je istaći kako Daniel Načinović piše tekstove za zborske i popularne skladbe, a sam sklada na vlastite stihove. Objavio je kantautorske CD-e „Ostaj zbogom, moja vilo“ i „Bouquet“. Uglavnom, impresivna bibliografija radova. Jedinstvena u našem književnome cehu.

II.

Zbirka Akordature određena je, odnosno imenova kao „poetska potraga, akordacija, za skladom u komunikaciji između čovjeka i pojmova racionalnog i emotivnog iskustva“. Pri tome pjesnik usmjerava pažnju u četiri pravca tih međuodnosa: prema Bogu, prema samome sebi, prema bližnjima i čitavoj prirodi (svemiru). On nastoji usklađivati pjesničke intuicije i „pripadajuće joj jezične sintakse“. Sam naglašava kako u pjesmama pridaje posebnu pozornost „usklađenome povezivanju imaginacije, zvuka i ritmičke kohezije“.

Ova vrijedna zbirka izabranih stihova podijeljena je u osam tematskih cjelina. (Osam je broj vječnosti.) Prva nosi naslov Atrij, dok su druga, treća, četvrta i peta imenovane velikim slovima abecede. Sedma tematska cjelina naslovljena je „Četiri godišnja doba / The Four Seasons“ – dakle, napisana je dvojezično: hrvatski i engleski te sadrži četiri pjesme posvećene godišnjim dobima.

Posljednja akordatura naslovljena je „Caffé de pizzicamorti“, s podnaslovom „Narativna poema i prigodno čitanje“.

Daniel Načinović pretežito piše pjesme u bijelom stihu (iako mu ni sonet nije stran), na književnu standardu te na hrvatskoj istarskoj čakavici. Osim standardnih književnih oblika, izražava se i pjesmama u prozi.

Tematska cjelina „Atrij“ malo je teže „prohodna“ za širi čitateljski krug. Riječ je o avangardnoj i modernističkoj poeziji, sukladno tome često pisanoj bez uobičajenih pravopisnih normi, s umetcima grafema izvan abecedarija i zanemarivanjem interpunkcijskih znakova u stilu književnoga futurizma, odnosno Filippa T. Marinettija. Navodim kao primjer ulomak iz pjesme „Dodiri & ekstenzije“:

 

„silazećiunutrinuštoseizvijaikaoizvanjskiprostor

ibivapanestaje-gdjeje?-ibivajerjedohvatsvestran

jerješutnjadonečujnostiglasnaiondanestajenestaje

ivraćajućisjećasesvegaponadzaborava-i-tako-u-

neprestan – onostranspoznajeibezdaškavremena“

 

U nekim pjesmama Načinović koristi oblik tzv. vizualne poezije.

 

Prvo poglavlje zbirke „Akordature“ estetski i poetski izazovno je te bi mu trebalo posvetiti posebnu pozornost što, na žalost, nadilazi okvire ovoga prikaza.

Sljedeća su poglavlja označena slovima abecede od A do E. I ova poglavlja pokazuju Načinovićevu poetsku igru sa zornom poezijom, sklonost pjesničkim (uspješnim) eksperimentima, jezično izazovnoj polisemiji i predmetno-tematskim određenjem s podlogom u filozofskim i teološkim refleksijama. Ipak, ako bih trebalo odrediti autorovu pjesničku „poruku“ (neka mi se ne zamjeri „sužavanje“), bila bi to pjesma „Pred slikom Preobraženja Gospodnjeg“. Posljednja kitica pjesme navodi me na rečeni zaključak:

 

O, što li će moći iznijeti vidikom

            onostran vida očinjeg,

zemnik koj’ kruh svoj jede pred slikom

         Preobraženja Gospodnjeg.

 

U sljedećoj tematskoj cjelini, imenovanoj slovom „B“, pjesnik smiruje potrebu za poetskim eksperimentiranjem i piše „klasične“ bijele stihove snažne fakture i izrazite refleksivnosti. Npr. u pjesmi „Apoksiomen“, posvećenoj, kako se u naslovu čita, čudesnoj antičkoj skulpturi pronađenoj kod otoka Lošinja, povezujući povijesnu dimenziju ove skulpture i općeljudsku sudbinu, autor između ostaloga pjeva:

 

– Mnogiput čovjek kao i ja, što čovjek i nije već slika,

ponešto ljudskoga nosi u tihe tamne doline,

gdje sve što se oblikom zove u slanu se bezdanu nađe

pa tako i strugaljka ova što svrhe kanda i nema…

do li da pomaku nekom, krljušti il dodiru mekom

uzalud šapne da junak skokom je hvat’o visine,

jedan od onih što sada osluškuju promjene tvari…

 

Na istoj tematskoj razini nalazi se znakovita pjesma „Metamorfoze“ u kojoj pjesnik, oslanjajući se na pojmovnoj razini, impersonalno uranja u kršćanske vrijednosti i slijedi ih kao nadahnuće:

 

Tijelo će se, vjeruj, povratiti duši

zato jer mu Logos bješe u početku

smisao cjeline, a kroz dozor svrhe

– nakon raspuknuća –

kroz smrt mora proći.

Jeruzalem novi i svi koridori

bit će dovršeni.

I duša i tijelo u duši –

– gledanja li svetog! –

bit će savršeni.

 

Vrlo me se dojmila pjesma „Cui bono in diebus nostris Croatia venditur auro?“ Riječ je o parafrazi uklesanog mementa s dubrovačkoga Lovrijenca: Za čije li se dobro u danima našim za zlato prodaje Hrvatska? Početak pjesme glasi:

 

S nehajne hridi galeblji kliktaji;

i opet se more vrkoči.

Neko je vrime suludo,

kad voda u grlo skoči.

Sve se obrstilo dogola,

a ruke se ljube tatu.

Ko hridine dižu se „projekti“:

žbiri već sjede na pragu.

Ah, puni miline sunarodne!

I kopita izist će vragu.

Posvuda zvona se jadaju:

Dujam, Vlaho i Stošija,

pak Vitus i sveti Mauro:

Cui bono in diebus nostris

Croatia venditur auro?

 

Uvjetno rečeno, u mnogim Načinovićevim pjesmama nalazimo domovinske teme iskazane visokim poetskim govorom, inteligentno, bez neposrednih asocijativnih krugova ukotvljenih u moguću pragmatiku, ali s prepoznatljivim matoševskim erosom i naravnom ljubavlju prema tradiciji. Npr. u pjesmi „Zadarski preludij“ jesu aktualizirani stihovi:

 

„Na zadarskoj rivi orgulje u moru

nešto bi nam važno noćas mogle reći,

nešto što je svojta tihom razgovoru…“

 

Ova je pjesma pisana kao sonet i pokazuje kako Načinović znalački i nadahnuto vlada strogim pjesničkim izrazom.

U pjesmi „Dalmatica“ piše apoteozu ovome dijelu Domovine Hrvatske:

 

„Posloži je,

krvlju poprskana leži

uz brnistru žareć,

miris vune hraneć,

tima, encijana,

dok Palačom sjajnom mrtvi tabor sijeku

cardo, decumanus,

na lubanji tražeć ustobočen prijezir,

tesarsku grimasu Dioklecijana“.

 

Načinović u podrubniku naglašava kako pod pojmom Dalmatica misli na „dio tradicijske nošnje dalmatinskih pastira“, ali i na „dolamu što stilizirano postade dijelom liturgijskoga ruha“. Stoga nas pojam neizbježno veže uz liturgiju, odnosno Svetu Misu.

Posebnu pažnju u knjizi zaslužuje poglavlje „Caffè de Pizzicamorti“. Pjesme nemaju naslova, već su određene rimskim rednim brojevima. Pisane su vezanom rimom i uzvišenim, gotovo himničkim stilom s uporištem u starozavjetnoj poetici.

 

Kao što dođoh, ja pješice idem,

sve nadajuć jednom se sreći…

Kad, evo, dvojica na putu za Emaus,

kroz maglicu idu; pogledah bolje:

s njima sad ide i treći.

O, Kriste Bože, žestoko kriknuh

u vremenu gnjilom do bola.

I ja bih tamo gdje kruh još se lomi

da mrvice barem pokupim svete

svetoga s božanskog stola.

DANIEL NAČINOVIĆ (akademija-art.hr)

Zbirka „Akordature“, dopusti li mi se gradiranje, pripada najboljim pjesničkim ostvarenjima objavljenima posljednjih godina. Izbor pjesama učinjen je pomno i pregledno te u punoj mjeri otkriva pjesnika koji je snažnim poetskim izričajem, bogatom, višeznačnom i višeslojnom pjesničkom riječi, misaonim dosezima i snažnim refleksijama ostvario maksimalnu učinkovitost. Možda je trebao uvrstiti neki od stihova iz nevelike, ali signifikantne zbirke „Gospa od Škrpjela“. Doista, Daniela Načinovića treba u ovom trenutku smatrati jednim od vrhova suvremene hrvatske pjesničke riječi. On pokazuje kako književnik koji živi izvan tzv. metropole može stvarati i stvoriti opus vrijedan poštovanja, pa i divljenja. Pisac ovih redaka skida šešir pred ovim mlađim, samozatajnim kolegom, s obzirom na širinu njegovoga književnoga djela, značenje koje to djelo ima na regionalnoj, ali i na nacionalnoj razini, s obzirom na postignutu estetsku razinu i intelektualnu etičnost. I, bez zamjerke, smatra kako je riječ o književnome odličniku, velikome svećeniku božice Estetike.

 

(Đuro Vidmarović © IO DHK)

 

 

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.