Elvis Orbanić: CJELOŽIVOTNI RAD POSVEĆEN ARHIVIMA / Nikola Čolak

NIKOLA ČOLAK: REGESTI MARITTIMI CROATI / HRVATSKI POMORSKI REGESTI III., Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu, Split, 2017., 687 str. Ur. Zrinka Podhraški Čizmek.

Iz prve rečenice predgovora saznajemo da je ova knjiga, točnije njezin treći svezak objavljen 19 godina nakon smrti njegovog autora dr. sc. Nikole Čolaka (1914. – 1996.). Rukopis je, naime, bio zaključen 2015., ali je otisnut tek godine 2017., iz čega proizlazi razlika u nadnevcima. Premda predgovor nije potpisan, razabire se da je nastao iz pera urednice, autorove unuke, Zrinke Podhraški Čizmek, inače profesorice talijanskoga jezika i književnosti te povijesti. Trenutno je doktorandica na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Splitu s temom Hodočašća i hodočasnici u Loreto i Asiz u Hrvatskim pomorskim regestima 18. st., pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Marka Trogrlića. Za arhivsku je struku osobito važna činjenica da je pokrenula program transkribiranja i objavljivanja 80.000 dokumenata što svjedoče o hrvatskoj pomorskoj povijesti 18. st. i to čini u suradnji sa sveučilištima u Bologni, Trstu, Zagrebu i Splitu.

Ova knjiga izrasta iz ozračja obiteljske atmosfere, kako to pomalo literarno i ne bez prizvuka blage nostalgije s reminiscencijama na njezino padovansko djetinjstvo i ranu zagrebačku mladost opisuje urednica. Naime, dr. sc. Čolak, nakon odlaska u političku emigraciju sredinom 1960-ih godina, smješta se u Padovi gdje će živjeti i raditi sve do smrti. Tamo se usmjerio na proučavanje talijanskih arhivskih fondova. Osim u Padovi, istraživao je u Veneciji, Rimu, Anconi, Fanu i drugim mjestima što pohranjuju arhivsko blago neprocjenjive važnosti i za hrvatsku povijest.

Jedan od glavnih predmeta cjeloživotna rada Nikole Čolaka bila je pomorska povijest Jadrana u 18. stoljeću. Taj je rad započeo kao arhivist Državnog arhiva u Zadru u kojemu je radio od 1954. do sredine 1960. godine. Sredio je brojne zbirke u skladu s tadašnjim pravilima arhivske struke, o čemu i danas svjedoči njegov rukopis u arhivskim katalozima. Valja istaknuti da je popisao inventar rukopisne ostavštine Šime Ljubića, još jednoga vrsnog poznavatelja povijesti „Serenissime“ i njezinih odjeka na jadranskoj istočnoj obali. Prešavši iz Arhiva u Institut JAZU, gdje je radio do 1965. godine, postao je začetnikom hrvatske trgovačke pomorske povijesti te je i dan-danas njen najjači predstavnik (iz pogovora J. Vrandečića).

Njegov prvi objavljen rad oslonjen na arhivska proučavanja bila je studija Nacionalni i socijalni karakter stanovništva Zadra i okolice u prošlosti (Zadarska revija, III/1954., br. 4, str. 350-361). U to vrijeme stvorit će se Čolakova poveznica s Istrom, pisanjem doktorata na temu trgovačkoga pomorstva zadarske komune u 18. st. Naime, mentorom mu je bio Mijo Mirković, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Sredinom 1965. seli se u Zagreb i zapošljava u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske gdje ostaje nešto manje od godine dana jer će zbog političkoga djelovanja nepoćudnoga jugoslavenskim vlastima emigrirati u Italiju. Ostatak života provest će u Padovi, tome osobitom obiteljskome toposu Čolakovih tijekom nekoliko desetljeća, gdje će predavati povijest i filozofiju u biskupijskoj gimnaziji. Tamo će biti angažiran među našim iseljeništvom sudjelujući u raspravama o budućnosti Hrvatske o čemu svjedoči nekoliko njegovih knjiga. Premda najveći dio radnoga vijeka nije bio zaposlenikom znanstvene ustanove, Čolak je objavio preko 50 izvornih znanstvenih radova u nizu časopisa poput Radova Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru, Anala Historijskoga instituta JAZU u Dubrovniku, Pomorskoga zbornika te talijanskoga časopisa Archivio veneto.

NIKOLA ČOLAK (cultural-opposition.eu)

Vratimo se knjizi. Iz popisa istraživanoga gradiva saznajemo da je autor za potrebe nastanka ove knjige istraživao u dvije talijanske arhivske ustanove i to u: Archivio di Stato di Venezia / Mletački državni arhiv (fondovi: Cinque Savi alla Mercanzia, Lettere dei Consoli, Scuola di S. Niccolo’ dei Marinari, Ruoli Bastimenti te Scuole Piccole e Suffragi) i u Archivio di Stato di Ancona / Državni arhiv u Anconi (fondovi: Archivio del Comune di Ancona, Entrata dell’Arco di Traiano). Sudeći već po naslovima, jednome početniku istraživaču zasigurno ne bi palo na pamet tražiti u ovim fondovima išta povezivoga s hrvatskom prošlošću. No, izvrstan poznavatelj arhiva kakav je bio prof. Čolak, tijekom višedesetljetna uporna i brižljiva rada otkrivao je vrlo rječita svjedočanstva istočnojadranske povijesti i u arhivskim kutijama navedenih fondova. Premda u dvojezičnome talijansko-hrvatskom predgovoru nisu naznačeni kriteriji prema kojima je obavljen izbor gradiva, očito je da su objavljena regesta za sve dokumente što odražavaju povijest hrvatskoga pomorstva iz naznačenih fondova. Osim spomenutoga popisa istraživanoga gradiva, hvalevrijednu pomoć čitatelju, tj. korisniku ovoga, arhivistički možemo kazati, „obavijesnoga pomagala“ pružaju popisi toponima na talijanskom, hrvatskome i albanskom jeziku. Za Talijane negovornike hrvatskoga i albanskoga jezika tu su i upute o izgovoru hrvatskih i albanskih imena. Nadalje, objavljen je popis kratica koje se rabe u talijanskom i hrvatskome tekstu. Na kraju knjige objavljeno je onomastičko i zasebno toponomastičko kazalo. Posebno valja pohvaliti uvrštenje analitičkoga indeksa, tj. kazala stvari, koji je povjesničarima od izrazite pomoći. Tu se još nižu Pogovor iz pera prof. dr. sc. Josipa Vrandečića, preslika Životopisa ispisanoga na strojopisu, što je djelo samog autora iz 1958.; In memoriam koji potpisuje najpozvaniji autor kad su u pitanju hrvatski tragovi u Veneciji, a to je dr. sc. Lovorka Čoralić. I, na koncu, podastrt je popis slika te ispravci onomastičkoga kazala. Sav taj obavijesni aparat pomaže istraživaču u pretraživanju sadržaja dokumenata koji su obrađeni u knjizi i omogućuje lagan pristup izvornu gradivu za obradbu toga nadasve značajnoga dijela hrvatske pomorske djelatnosti. O znanstvenoj vrijednosti ovoga djela svjedoče imena u impresumu zapisana kao njegovi ocjenjivači: prof. dr. sc. Stjepan Ćosić i prof. dr. sc. Josp Vrandečić.

Ovo je, kako je već napisano, treći svezak pomorskih regesta. Prva dva objavljena su još za autorova života, u Padovi, 1985. i 1993. godine. Oba je sveska potpisala naklada Centro di studi storici Croati. Riječ je o udruzi koju je sam dr. sc. Čolak osnovao kao istraživački centar za proučavanje hrvatske povijesti i objavljivanje arhivskih vrela. Njegova je želja bila da sjedište centra bude u Veneciji jer je ona pravi rudnik zlata za naše povjesničare. No, zbog praktičnih razloga izabrao je Padovu. Prvi svezak Hrvatskih pomorskih regesta objedinjuje 4.890 dokumenata prikupljenih u dvama državnim arhivima, u Veneciji i Fanu. U drugome svesku donosi njih 6.891 iz venecijanskog arhiva te onoga u Anconi. Treći svezak donosi 3.927 regesta, kraćih sažetaka od oko tri rečenice. Kako i priliči, svaka regesta sadrži nadnevak nastanka dokumenta, mjesto nastanka, potom slijedi sadržaj na talijanskome jeziku. Na kraju je kraćenica mjesta pohrane dotičnoga dokumenta, što ga čini lako pretraživim. Imena i prezimena priređivač donosi u suvremenoj hrvatskoj grafiji, tako da izvorni oblik prezimena često dopisuje u zagradi, ostavljajući budućim interpretatorima mogućnost drugačijega čitanja.

Dao sam si malo truda pa sam pretražio dokumente u kojima se spominje pojam Istra. U ovoj zbirci ima ih 42. Složit ćete se – razmjerno malo, no u tih gotovo 4.000 regesta navoda istarskih gradova i ostalih mjesta ima napretek. Tako se Rovinj spominje na oko 380 mjesta, što je višestruko više od, primjerice, Splita koji se bilježi svega 60-ak puta! Slijedi po brojnosti navoda Piran 45, Poreč 40, Kopar 22, Fažana 21, Plomin 16, Lovran 14, Izola 12, dok Vrsar, Labin, Kršan, Novigrad i Brseč imaju ispod deset navoda. Kao zanimljivost valja izdvojiti da je Pula spomenuta samo jednom baš kao i Pazin o kojemu je riječ u dokumentu vezanom za trgovinu s austrijskom Istrom. Temeljem iznesenih podataka dakako da ne možemo donositi dalekosežnije zaključke, jer je autor istraživanje ograničio na navedene fondove, ali su i ove informacije više nego pobudne. Slično kao i u prijašnjim objavljenim svescima, donosi se mnoštvo podataka vezanih uz pomorsku trgovinu kao važan vid ekonomske povijesti istočne jadranske obale; nižu se podatci o brodovima, popisi mornarā i ostale posade kao i podatci o njihovu podrijetlu, o itineraru brodova, o novčanim davanjima vlastima, o brodskim havarijama i tome slično. Navedeno povjesničare upućuje u nastavak istraživanja – i to ne samo pomorske povijesti 18. st. našega najvećeg poluotoka.

ELVIS ORBANIĆ (unicath.hr)

Čolakove regeste u ove tri objavljene knjige ne predstavljaju sve što je od arhivskih dokumenata registrirao i regestrirao. Mogli bismo napisati da je to manji dio. U Hrvatskome državnom arhivu pohranjen je njegov osobni fond s više od 30.000 regesta te 70.000 mikrofilmiranih i fotokopiranih dokumenata koji tek čekaju objavljivanje. Time će hrvatska znanstvena javnost dobiti vrlo plastičnu sliku o našemu pomorstvu tijekom 18. st.

Prof. Čolak svoj je cjeloživotni rad posvetio arhivima: njegov profesionalan, historiografski interes bio je puno širi od istraživanja hrvatskih tragova u dokumentima što govore o pomorskoj prošlosti Jadrana. Poseban dio njegova opusa predstavljaju političko-emigrantski tekstovi kao i njegova ostavština vezana za povijest Janjeva i rječnik janjevačkoga govora. Pisao je o srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim temama iz povijesti pomorstva, brodogradnje, pomorske i kopnene trgovine, ribarstva i poljodjelstva Zadra i Dalmacije te o mletačkoj politici u 18. stoljeću, izbjeglome stanovništvu Makarskoga primorja na srednjodalmatinskim otocima tijekom i nakon Kandijskoga rata te o Narodnome preporodu u Dalmaciji. Samo iz vatikanskih arhiva (Archivio Segreto Vaticano i Archivio Storico ‘De Propaganda Fide’) ostavio je 40.000 fotokopiranih dokumenata vezanih uz Dubrovačke kolonije u zaleđu.

Upečatljiva je usporedba koju rabi prof. Vrandečić u pogovoru 3. svesku, koja dobro ilustrira ovoga hrvatskog historiografskoga neimara. Uspoređuje prof. Čolaka s ranonovovjekovnim bolandistima istaknuvši kako su potonji iza sebe imali državne i crkvene institucije te čitavu mrežu suradnika dok je, s druge strane, prof. Čolak sam, i jedino uz pomoć supruge Terezije, godinama požrtvovno sakupljao desetke tisuća dokumenata od juga do sjevera Italije. Rezultat opisanoga rada impresivno je trosveščano djelo čijem se nastavku radujemo i željno ga iščekujemo.

U to ime dr. sc. Nikoli Čolaku kao autoru te urednici Zrinki Podhraški Čizmek kao njegovoj nastavljačici i arhivska struka Istre duguje veliku zahvalnost i poštovanje.

 

                        Tiskom objavljeno u Novoj Istri, br. 2, Pula, 2019.

 

(Elvis Orbanić © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.