Franjo Nagulov: LITERARNI KONTRAGARD! / Slavko Jendričko


 

LITERARNI KONTRAGARD!

SLAVKO JENDRIČKO: LOGO/S, Sisak, Vlastita naklada, 2018., 61 str.

 

Gotovo fanatična produktivnost sisačkoga pjesnika Slavka Jendrička poznata je činje-nica. Pa ipak, valja naglasiti kako je unatrag dvije godine ova knjiga čak osmo Jen-dričkovo ukoričenje. Nedavno sam za časopis „Riječi“, pišući ogled o također netom ob-javljenoj zbirci Apostolke (Ogranak Matice hrvatske, Sisak, 2018.), ustvrdio kako au-torovu stvaralaštvu prijeti ozbiljna opasnost od manirizma. I dalje tako mislim. No, ne u odnosu na zbirku koja je predmetom ovoga teksta, a koja je nastala kao prosvjed protiv promjene logotipa sisačke Galerije Striegl.

Rukopis čine četiri nenaslovljene cjeline naznačene brojem točaka (jedna točka za prvu cjelinu, dvije za drugu, tri za treću te četiri točke za četvrtu cjelinu). Posrijedi je op-segom jedna od kraćih (četrdeset i jedna pjesma) te selektivno promišljenijih autorovih zbirki tijekom navedenoga razdoblja, na tragu naslova kao što su Strieglovi hologrami i Magijsko zatvaranje krugova (obje datiraju iz 2017. godine), a naspram opsežnijih i kon-cepcijski te sadržajno slabijih naslova poput, primjerice, rukopisa Vozni red (2016.) i spomenutoga nedavnog ukoričenja Apostolke (koji, usporedbe radi, broji čak stotinu i trideset pjesama).

Prva cjelina započinje tekstom Pisanje molitvi kojim je domišljato razloženo svjetona-zorsko pozerstvo od čega se subjekt nastoji izuzeti pokušajem bijega u literarno is-posništvo: Na tulumu / revolucionara / greškom / kresnuo sam / u tuđu / žensku // od tada / instinktom / budućeg / sveca / pišem molitve. Odmah valja istaknuti kako su u knjizi pretežno zastupljeni tekstovi stilski minimalističkih karakteristika, napose vrlo kratkoga stiha te jedva primjetnoga korištenja interpunkcijskih znakova. U izvrsnoj pjesmi Šetnica povijesnih koraka primjećujemo subjektovo rezignirano razmatranje ide-alističkoga djelovanja pojedinca u odnosu na ideologiziran društveni kontekst: u jednoj od tih / kobnih minuta / kada je usred / Praga češki / domoljub student / Jan Palach / sam sebe zapalio // stavio sam šaku / u njen dekolte / na što je ona / polurazgovijetno / promrmljala / ja sam komunist // meni su / nagorjeli / vršci / samo / nekoliko / prstiju. Sadržajno-semantička dimenzija, pak, tekstova Žuto-bijela te Jutra u šalicama djelomice je prikrivena izrazito hermetičkim diskursom.

Sjeverac je tekst koji naznačuje društveno-političku uvjetovanost pojedincu ponuđenih gnoseoloških smjerokaza što je, na trenutke, eksplicitno podvučeno, a uz estetski pro-mišljenu olfaktivnu opoziciju: politički / sjeverac / upravlja / prašinom / ljudima / dahom / slanog mirisa / mora / smradom / iz mojih / razjapljenih / usta / i kanalizacije. Završnica teksta Vozilo za pokojnike, pak, neupitno je antologijske vrijed-nosti: ne gubeći / skupocjeno / vrijeme / konobar je / nazvao / vozilo za / međunarodni / prijevoz / pokojnika. Prikaz prve cjeline zaključit ćemo tekstom nas-lovljenim Vedrina iznutrica koji počiva na kritičkom promišljanju otuđenosti uvjetovane progresijom kapitalističkih vrijednosti. Tekst možemo čitati i kao možebitnu autorovu samokritiku osobne i vrlo intenzivne društveno-mrežne agilnosti (kojoj, vjerujem, svje-doči i dio čitateljstva STAVA): vozimo bicikle prazna / kolica ukradena / u trgovačkim centrima / usput ih napunimo / slučajnim cvrkutima sjenica // zbunjujući mlade / koji sebe uzbudljivo / digitalno ispjevaju / iskrenim hihotima // eno ih sklupčanih / poput ježeva prkose / prstima gravitaciji / orguljajući dugo u noć // uključivši me spontano / u tehnološku malograđanštinu.

Komentar druge cjeline započinjemo trotercinskom pjesmom Most gromova infantilne završnice koja predstavlja subjektovo trpeće iskustvo provincijske nemoći nadilaženja vrijednosnih barijera poraća kao, čini se, trajnoga stanja: on dalje opako jezdi u prasku zvijezda / kasno mi je za odlazak preseljenje / davni je rat evoluirao u most gromova. Neoekspresionistički diskurs anksiozne atmosfere prve strofe teksta Društvene bolesti jedan je od estetskih vrhunaca druge cjeline rukopisa: Sitne smrti / najokrutnije / dišu zbog / nesnosnih tjeskoba / stisnutih / u pretrpanoj sobi / ispunjavajući / prostor pluća / gnojnicom / prepunom / amonijaka. U tekstu Tužno asocijalan subjektova suzdržana društvenost donekle je uvjetovana malograđanskim kontekstom mikro-sredine kojoj subjekt egzistencijalno pripada: Ne pazim na sebe / izlazim na ulicu / među ljude koji na / povocu vode / svoje životinje // one kake tamo / gdje ih nužda natjera / i šapicama razbacaju / svoja govanca. Eksplicitnu kritiku društvenih međuodnosa utemeljenih na nepisanom zakonu jačega nalazimo u tekstu Karizma moć-nika čiju fatalističku završnicu posebice ističem: sutra od 7:30 ujutro / stolovat će u gradskim / uredima sa ženkama / našminkanih obrva / na stolicama zavrtjet će one / koje ne mogu odoljeti / njihovoj karizmi moćnika. Na tom je tragu, ali uz naglašeniji iro-nijski obrat, napisan i tekst Duhovni birokrati.

Opaki novi logo Galerije Striegl prvi je od tekstova koji jasno ističu razlog svoga nas-tanka, a koji na sinkronijskoj razini, što je razmjerno nesvojstveno ovdašnjoj suvremenoj pjesničkoj praksi, eksplicitno te poimence proziva odgovorne za ono što subjekt smatra kulturocidom, prst krivnje upirući prije svega u one nositelje kulturnih politika koji su se opredijelili za nedjelovanje. Na istom je tragu i tekst naslovljen Logo jaslica koji, k tomu, otvara prostor promišljanju naivnosti kao, barem do neke mjere, naraštajno-kolektivne osobine: samo su naivni / ali takva su bila / i djeca cvijeća / pušeći marihuanu // sve dok se njezin dim / nije pomiješao s oblacima / koji zakriljuju sunce / dok ih ono srdito ne probuši.

 

SLAVKO JENDRIČKO (hdp.hr)

 

Ljubavni logo prvi je tekst treće cjeline, iznimne estetske osjetljivosti, koji podvlači sve-tost umjetničkoga stvaralaštva, a uz napomenu kako je treća kitica jedan od neupitnih kvalitativnih vrhunaca cjeline zbirke: postaješ svjestan / da nisi puno više / od odsutnog mraka / tvoje prisutno ništa / osjeća se tako dobro / s pticama u sebi / pulsirajući bezgrešno / meko ludilo silazi / u putenu stvarnost. Rijeci Kupi kao čestom motivu Jendričkova stvaralaštva u tekstu je naslovljenom Logo rana pripisana poeti-zirana, gotovo magijska značajka. U tekstu Slavin i Slavkov logo/s razvidna je subjektova jednosmjerna komunikacija s psihofizički odsutnim umjetnikom čiji je trag prethodne egzistencije podložan disperzivnom učinku društveno manipuliranih sjećanja: nisu te oni štedjeli / djetinjastog nježnog / nikada nećeš isplivati / do njihovih pogleda / tvoj sam kamen nijemi / alarm montiran na dnu. Kao diskretnu kritiku sredine čitam tekst nimalo diskretno naslovljen Galerija Striegl, Sisak, Rimska ʎογος. Jednosmjerna je sub-jektova komunikacija nastavljena i tekstom Slavo, uzalud mi govoriš.

Posljednji Strieglovi hologrami pjesma je izvrsno ostvarenih, primarno vizualnih senza-cija uz domišljatu transpoziciju „Strieglova čamca“ iz medija likovnosti u medij teksta, gdje je isti siguran od tzv. sljepačkih očiju kojima je lucidno naznačena čitateljska spoz-najna „nul-pozicija“ društvenih moćnika neosjetljivih za estetsku gradaciju izravnih (i manje izravnih) umjetničkih proizvoda: Drskim / pogledom / veslam / odguravam / sjetni čamac / dalje / od njihovih / sljepačkih očiju. Zaključni tekst treće cjeline, nas-lovljen Poklonjena slika, podvlači subjektovu naglašenu svijest o iscrpljenosti konven-cionalnoga pisma kao njegova dotadašnjega utočišta: sve sam riječi spiskao / sada mogu početi / umišljati da sam sretna / ptica koju silovit vjetar / baca na leđa glavu kljun / pali žarulje na planini / pleše s njom ritualno tiho / ovdje ne dolaze nesretnici / kloneći se opasnih mjesta.

Komentar završnoga ciklusa započinjem tekstom naslovljenim Tvrdi dokumentarac koji možemo čitati kao razmatranje recepcijske, subjektivnošću uvjetovane, relativnosti konzumenta umjetničkoga djela: ubojstva su čitljiva / sve dok se / ne zaljubiš u ubojicu // tada si nepouzdan / svjedok sa svima / onima koji neopravdano / lažno svjedoče na sudu. Tekst Ivančica opterećen je tragovima banalnosti te stilski neutemeljenoga im-perativnog cinizma. S druge strane, Zimsko ratište vjerojatno je najuspjelija pjesma zbirke. Sastoji se od pet distiha učinkovito primijenjene figure ponavljanja, a u odnosu na prvi stih svake strofe. Estetski progres kulminaciju doseže u četvrtoj i petoj strofi: Zima je pucanj u klopku vijenca naših arterija / kapljice krvi ne titraju u tanjurima s oštrim rubovima // Zima nas poput smrznutih alkoholičara oslobađa / straha, izdahnuli smo ali se ne ispuštamo iz zagrljaja. Na sličnom je tragu tekst Divni vratovi, od sedam distiha, ali uz znatno kraći te specifičniji stih (u rasponu od peterca do deseterca).

Preciznost je tekst neoegzistencijalističkoga predznaka, koji tematizira „suživot“ stana-ra zgrade, čije se aktivnosti, slijedom propisane nomenklature „suživota“, postupno preklapaju, ali uz sadržajno dramatičan obrat kojim je polučen učinak recepcijske za-čudnosti, pa i šoka: u isto vrijeme / otvaramo / prozore // izlučujemo / izmaglicu / klaustrofobije / do ponoći // kada precizno / u sekundu // samohrana majka / troje djece / krikne // nije vrijeme / ti si grozan. Knjigu zaključuje pjesma razmjerno in-tenzivnoga društvenog angažmana, naslovljena Maraton, jasnih gnoseoloških, ali i onto-loških promišljanja, uz donekle neočekivanu subjektovu skepsu prema milosrdnoj semantici eventualnoga Transcendenta: oni hladnjikavi ne mogu / vladati zaigrani rezanjem / cvrkuta gromova računala // ni na koji način / ne pokušavam ohrabriti / njihove tužne hobije // s kojima svake večeri / mole da im preko noći / naglo ne oćelavi ljepota // Bog za sada nije / dugoročno milostiv.

Ovim sam uvidom pokušao ukazati na izniman Jendričkov autorski pothvat u koji sam, iskreno govoreći, pomalo sumnjao. Razlog sam tomu naveo u uvodu – „doajenova“ hiperprodukcija te nedavno čitanje rukopisa Apostolke koji sadrži niz dobrih, ali i podo-sta neuspjelih tekstova, što je trebalo upaliti autorski alarm… Pa ipak, ključnom se ovdje pokazala selekcija tekstova. Pred nama je, dakle, Logo/s, jedan od zanimljivijih naslova naše pjesničke 2018. Što ne znači da ne treba zanemariti spomenuti alarm, naprotiv!

 

(Franjo Nagulov © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.


reliablecounter