Franjo Nagulov: ONO ŠTO JE OSTALO OD LJUBAVI, ONO ŠTO ĆE OSTATI OD POEZIJE / Siniša Matasović

FRANJO NAGULOV (tportal.hr)

 

ONO ŠTO JE OSTALO OD LJUBAVI, ONO ŠTO ĆE OSTATI OD POEZIJE

SINIŠA MATASOVIĆ: TVOJ NOVI DEČKO, Ogranak Matice hrvatske, Sisak, 2018., 76 str.

 

Objavljena je druga zbirka poezije Siniše Matasovića (Sisak, 1981.), naslovljena Tvoj novi dečko, koja je, kao i njegov pjesnički prvijenac (Sisak se uspješno pretvara da spava, 2015.) te roman (Nećak, 2016.), objavljena u izdanju iznimno produktivnoga sisačkoga ogranka Matice hrvatske.

Matasović je njezinim vrijednim suradnikom, kao i vanjskim suradnikom Hrvatskoga ra-dija (na dramatizaciji u emisiji Radio roman), zatim zamjenikom glavnoga urednika ča-sopisa Riječi, stručnim suradnikom za područje književnosti pri Sisačkoj udruzi za pro-micanje alternativne i urbane kulture – SUPAUK, voditeljem tribine Stihovnica Siska, usto je član Društva hrvatskih književnika te Matice hrvatske. Dokazano, dakle, vrijedan kulturni djelatnik o čijem se pjesničkom radu, međutim, do sada nije dostatno pisalo. Matasovićev je književni rad snažniji recepcijski odjek doživio u prvome redu zbog spo-menutoga romana što je, zapravo, propust književne kritike, poglavito s obzirom na njegovu prvu zbirku čiji su kvalitativni dosezi neupitni. Što se, pak, za zbirku o kojoj je ovdje riječ s tolikom sigurnošću ne bi moglo ustvrditi. Posrijedi je rukopis vrijedan solidne ocjene – mjestimice iznimnih estetskih trenutaka, ali i slabosti zbog katkad ne-potrebnoga inzistiranja na tzv. ironijskom odmaku.

Rukopis Tvoj novi dečko koncepcijski je jednostavno ustrojen te podijeljen u dvije op-segom podjednake cjeline (prva broji dvadeset i devet, a druga dvadeset i šest pjesama), naslovljene Tvoj novi dečko te Nije do mene, do tebe je. Recimo odmah: dio tekstova zahtijeva doradu, a manji dio možda nije trebalo ni uvrstiti u zbirku.

Prva je cjelina otvorena duhovitim tekstom karavan iz kojega je razvidna zamisao humo-rističnoga pristupa problematici muško-ženskih odnosa uz osobito snažnu ironijsku za-vršnicu: meni je prije toga uporno tvrdila kako se ne želi vezati, / da ne podnosi djecu i da se nakon faksa planira preseliti, / u Njemačku ili Švedsku, / tamo će ostvariti karijeru znanstvenice. / danas radi kao pomoćno osoblje u fotokopiraoni njegova oca i / ponekada sjedne s prijateljicama na kavu u Tkalči. Već je ovdje jasno kako se autor tek djelomice pridržava pravopisne norme, uz uredno korištenje interpunkcije. Na tu se pjesmu izvrsno nadovezuju ovca i posvuda, gdje je primjetno, ovdje uobičajeno, „ko-ketiranje“ s dijaloškom formom.

Ironijski pomak u pjesmi naslovljenoj konj pokazao se domišljatim stilskim rješenjem čiji je krajnji rezultat pristojna razina duhovitosti. Pritom ističem završne dvije kitice čiji je možebitni učinak čitateljska „heureka“: ona doista jaše; / naučila je u studentskome do-mu / kada je napunila devetnaest // moja djevojka jaše konja, / ubit ću ga, / predaje joj komparativnu književnost. Većina tekstova u manjoj ili većoj mjeri sadrži narativne elemente što, s obzirom na Matasovićevo prepoznatljivo prozno stvaralaštvo, ne čudi. Na tom tragu valja stilski promišljati i tekst naslovljen svinje koji možemo čitati kao de-fetističko promišljanje ljubavnoga trokuta čiji je subjekt izvjesno zalihosnim čimbenikom, a uz kritičko preispitivanje mladenačkih ideala u završnici koju ističem: tvoje mučnine nisu povezane s prelaskom na / blitvu i artičoke, / pomiri se s time, / dijete će vam jesti svinje i pisati odličnu poeziju, / dijete će vam biti genij. Tekst naslovljen peti reprezentativnim je refleksom subjektove rezerviranosti prema nositeljima akademske ortodoksije (što je prethodno vidljivo u pjesmi konj) čije (pseudo)intelektualno blještavilo u odnosu na objekt njegova erotiziranoga obožavanja djeluje zavodnički: prije mene bila je u ljubavnim vezama s trojicom: / – književnim prevoditeljem / – profesorom književnosti na filozofskom fakultetu i / – književnim teoretičarom, / a onda se, / nakon što su stvari između nas dvoje i definitivno otišle nizbrdo, / spetljala s korektorom ljubavnih romana u manjoj izdavačkoj kući.

Minijaturna pjesnička proza naslovljena osjećaji izvedbeno je utemeljena na dijaloškoj formi te predstavlja jedan od kvalitativnih vrhunaca prve cjeline. Tekstom žuljevi, pak, postaje jasno kako subjekt ne razmatra svršeni odnos s jednom, već više osoba koje su mu, svaka iz nekoga razloga, okrenule leđa. Stoga je i rukopis od toga trenutka logično čitati kao metapovijest subjektovih ljubavnih neuspjeha. Na tom je tragu završna strofa spomenutoga primjera: nekoliko sati kasnije, / nazvala me i obavijestila da / zatvara to poglavlje u životu i otvara novo. / dobila je stipendiju, kaže, / odlazi u inozemstvo, / pitanje je kada se i da li se uopće vraća. Sličnoga je tematsko-motivskoga te sadržajno-semantičkoga progresa i pjesma sebastijan čiji su kvalitativni kapaciteti, međutim, zna-tno skromniji.

Tekst budala oglednim je primjerom povremenoga nepotrebnoga srljanja u lamentaciju te izljeve subjektova (pre)naglašenoga samosažaljenja: taj osjećaj odbačenosti. / ona je svjesna da je voliš i da ćeš joj pokloniti / bubreg i srce. / ako ustreba, / zbog nje ćeš ug-roziti vlastiti život, / ali onda te odbaci samo zato jer si skroman i dobar / zbog smut-ljivca koji je spreman počiniti / pronevjeru u banci i / okoristiti se preko tuđih leđa. Na sličnom je tragu i tekst naslovljen jaja čiji ironijski pomak ostavlja neuvjerljiv dojam. Tekst pravo predstavlja subjektovu ogorčenost suvremenim standardima muške ljepote, napose metroseksualnih naznaka. Pritom valja naglasiti kako posrijedi nipošto nije šovinistički diskurs, već ponekad i stilski bezrazložno inzistiranje na pretežno auto-ironičnoj konkluziji. Na tom tragu, uz opasku kako je posrijedi primjer skromnih kva-litativnih dosega, pročitao sam i pjesmu naslovljenu maglenka čije neuvjerljivo finale možemo ocijeniti tek humorom u pokušaju: „hajde ih svuci“ – / pristojno sam zamolio, / pa si ih svukla uz neizostavnu opasku: / „ali još samo ovaj put“, / premda smo oboje znali da / prodaješ maglu. Možda bi se moglo reći kako je upravo navedeni primjer potvrda ponekad vrlo jakoga utjecaja ironijski prepoznatljivoga pjesništva Roberta Rok-licera (1970. – 2018.) na Matasovićevo stvaralaštvo.

U tekstu tvoj novi dečko primjećujem nešto izraženiju poetičku osjetljivost koja se osobito očituje u poredbeno-anaforičkom gomilanju u prvoj strofi: tvoj novi dečko, govoriš, / zanosan je poput planinskoga vjetra, / poput plamena, / poput pijeska koji ispire biserno, plavo more, / poput lastavice, / poput Afrike kakva je bila nekad. Tekstom amnezija ismijani su suvremeni „trendizmi“, poput korištenja priručnika za samopomoć i prigodničarskoga, društvenim mrežama svojstvenoga citiranja, nerijetko lišenoga suvisloga sadržajno-semantičkoga konteksta. Tematski se na taj primjer nastavlja upečatljiva minijatura naslovljena zagledavanje; ističem: gledam ga kako leži na asfaltu / nacrtan kredom, policijskom, bijelom – / tvoj novi dečko // a sve je za njega moglo poći drukčije / da se zagledao u nečiju tuđu / bivšu djevojku. U pjesmi sučeljavanje svjedočimo nepotrebnoj intersemiotičkoj gesti (koju u potpunosti opravdati neće ni završni tekst rukopisa), čija pojavnost izvjesno narušava estetsku cjelinu vrlo solidnoga teksta koji, poput nekoliko prethodnih, donosi subjektovo razmatranje hipotetskoga ubojstva/smrti novoga dečka (ili novih dečki) njegove bivše ljubavne partnerice (ili, dakako, partnerica): nijedna od njegove 4 diplome / nije mu pomogla / kada je na njega naletio automobil. / „pazi, auto!“, umalo sam se izderao, / ali onda sam se sjetio da bi mi bilo jednostavnije / trznuti volan i tako izbjeći / sučeljavanje // tvoj novi dečko ispružio se na asfaltu. Radikalizacija promišljanja navedene pretpostavke slijedi u tekstu upucavanje u kojemu čitamo subjektovo promišljanje metode likvidacije novoga dečka njegove bivše partnerice.

Pjesma seronja prema svemu je sudeći zalihosni komentar suvremenih „trendizama“, napose metroseksualnosti, uz tendencioznu završnicu kojom je iznova razmotrena me-toda možebitnoga ubojstva. Na tu se pjesmu idejno naslanja tekst glava čiji je ironijski iskaz, osobito zahvaljujući nadrealističkim natruhama završnice, estetski kudikamo us-pjeliji: čak je i hitna stigla neobično kasno. / trebalo im je dvadesetak minuta dok su se dovukli na lice mjesta. / da stvar bude gora, / zaboravili su ponijeti iglu i konac // „pa vi niste normalni, / kako ćete mu sada prišiti glavu natrag na ostatak tijela?“, / upitao sam ih u nevjerici, / a oni su me blijedo gledali. Subjektov erotski patos, opravdan rukopisnom logikom, postaje razvidan u tekstu moja nova djevojka koji promišlja, makar na planu seksualnosti, mogućnost surogatizacije prethodno izgubljene dvojine. Prepo-znatljiv ironijski diskurs ovdje poprima razmjere travestije: moja nova djevojka proiz-vedena je u Kini. / za razliku od moje bivše djevojke, / Hrvatice po majci i ocu, / ova je u stanju skuhati špagete // pun mi je kufer moje bivše djevojke; / ova nova baš mi je po mjeri, / izrađena je od vrhunskih kompozitnih materijala i / ponešto gume. Čini se logičnim da tim tekstom bude zaključena prva cjelina rukopisa, utoliko je tekst slatkica, posljednji prvoga ciklusa, posve nepotreban te na sadržajno-semantičkom planu zbunjujući.

 

SINIŠA MATASOVIĆ (drava.info)

 

Druga je cjelina otvorena tekstom spoznaja, s obzirom na rukopisni kontekst pomalo predvidljivoga tragičnoga raspleta, čijom je ovaj put žrtvom subjektova bivša djevojka: zatvorila je vrata za sobom i / iščezla kao da cipelama ne dotiče tlo. / „ovoj se ozbiljno pomutilo u glavi“, / zaključio sam prije nego ju je na ulici / pregazio automobil. Tekst nasrtanje prikazuje sukob subjektove bivše i sadašnje ljubavnice za vrijeme nedjeljne mi-se. Usprkos natruhama duhovitosti, dojam je kako završni subjektov „zavjet“ narušava kvalitetu teksta. Druga cjelina pretežno razmatra mogućnost smrti subjektove bivše i/ili sadašnje partnerice, no ne kroz prizmu ubojstva s predumišljajem već – ili ubojstvom iz nehata ili spletom kakvih drugih nesretnih okolnosti poput, primjerice, zdravstvenih komplikacija kao u tekstu peh koji, s obzirom na završnicu, usprkos navedenom, nudi razlog za čitateljsku sumnjičavost: koliko peha za ovu kratku večer, zaključio sam na kraju, / i na tome bi stalo da se nije umiješao patolog: / „netko će ovo morati objasniti njezinim roditeljima“, / rekao je i ciljao na mene. Minijatura o ženama, pak, nipošto se ne uklapa u rukopisnu cjelinu. Uz već navedeno, makar autorski nesvjesno ili posve iro-nijski, opasno se primiče jeziku seksizma: pored mene živog, / one se bave mačkama i / psima. / i što drugo reći / o ženama? Neuspio je to pokušaj oponašanja Malešova pisma, dakle kao u pomanjkanju povjerenja u vlastiti stil.

Tekst koji se dotiče seksualno devijantnoga ponašanja naslovljen o guzici (uz podna-slovnu posvetu hrvatskim poduzetnicima) duhovit je komentar suvremene, moralno po-sve devalvirane, društvene zbilje na idejnoj liniji dijela Almodovárovih filmskih uspje-šnica: oni mantraju / o biznisu i profitu, / a ja razmišljam o guzici – / Majine mame // ujutro, popodne, navečer, noću, / dok se javljaju pijetli, / lastavice, sove i bordeli, / razmišljam o guzici Majine mame, / a prije toga sam razmišljao / o Majinoj guzici. Izne-vjerena obiteljska očekivanja čitam u pjesmi naslovljenoj upravo obitelj. Tekst voodoo minijatura je izraženije estetske osjetljivosti te jedan od estetskih vrhunaca druge cjeline knjige: ta ženska je voodoo, / prokleti vrač s nečije tuđe planine, / zrakoplov / u stak-lenci opijuma. Naslovno eksplicitni tekst kučka, pak, demistificira semantiku sintagme vođenje ljubavi, pretpostavljajući ogoljeni vulgarizam jebanje. Završnica teksta, međutim, donosi moralno uvjetovan te u odnosu na rukopisnu logiku nenadan obrat: „no odluči, hoćeš ili nećeš, sada već gubim strpljenje“, / postavila mi je ultimatum pa sam pristao i pozvao lift… / u nekoj drugoj pjesmi. / jer naravno da sam se okrenuo i otišao.

Pjesma suša kritičko je preispitivanje dijaloga utemeljenoga na stereotipnim jezičnim obrascima muških sugovornika te ujedno snažna kritika mačizma. U završnici teksta su-bjekt radikalizira diskurs i laže sugovornicima kako bi ih učinio zavidnima: danas, kada me to isto upitaju / (a uvijek upitaju) / napravim razočaranu facu i kažem: / „sušno razdoblje, frende, / ima već 4 dana kako nisam okinuo ništa. / ali ´ajde, / večeras mi dolazi komad doma, nadoknadit ću. / cura mi je otišla za vikend kod svojih, / vraća se prekosutra, / ostat će mi dovoljno vremena da provjetrim stan i / promijenim plahte. Tekstovi čudni su putovi gospodnji i balerina kvalitativno su vrlo slabi. U prvome čitamo suvišan, neuspio pokušaj uvjeravanja čitatelja u ispravnost određene teze ili zaključka: čudni su putovi Gospodnji, / doista su čudni.

Ironiziranje neželjene trudnoće nalazimo u pjesmi prvo pa ljubav, dok je u tekstu nije do mene, do tebe je neželjena trudnoća „iskorištena“ radi kritički osviještena komentara društveno-svjetonazorske bipolarnosti: „zašto odmah misliš da je do mene, / možda si ti svemu kriva, / vi desničari odgovornost uvijek prebacujete na druge“. / „ali ja sam lje-vičarka“, branila se i ona. / „eto vidiš“, zaključio sam, / „sve ti to dođe na isto; / da si se više bavila jebanjem dok smo se jebali, / a manje politikom, / danas bi u tebi rasle tra-tinčice. Na tom tragu možemo čitati i pjesmu moja draga je fašist. Tekstom priznavanje rukopisno-semantička nit dovodi do grotesknoga zaključka o besmislu sintagme uzvi-šene ljubavi, ostvarujući dojam o samodostatnosti snošaja. Završni tekst naslovljen 4 donekle opravdava (nipošto ne posve!) ranije komentirane intersemiotičke tragove. Taj tekst zaključno potvrđuje subjektov potpun gubitak vjere u ljubav iza čega, naposljetku, ostaje parodiranje iste: zaljubit ću se u 4 nove djevojke sutra ujutro, / pa još u 4 nove popodne, u 4 navečer; / ukupno u 12 novih djevojaka – / lagao sam da će ih biti 4 // pa ću otići na plažu, naručiti pivo, / dići sve 4 u zrak i reći: / „život je bajka“ // zatim ću pustiti suzu.

Zaključno, zbirka poezije Tvoj novi dečko Siniše Matasovića sadrži dovoljno kvalitativno prihvatljivih trenutaka kako bismo je uzeli u ozbiljnije recepcijsko razmatranje. Poseza-nje za ironijom, groteska i sarkazam, izvedbeno mjestimice izazivaju čitateljevo zado-voljstvo. Česti elementi narativnosti, s obzirom na prozu kao Matasovićev „prirodni“ medij, ne trebaju nas čuditi. Tomu ipak valja dopisati i rijetke, ali upadljive pokušaje imi-tacije pojedinih autora (poput spomenutih Roklicera i Maleša). Matasovićev je pjesnički prvijenac zasad u, brojem knjiga još skromnom, opusu svoga autora neprevladan, a nas-lov Tvoj novi dečko ipak ostavlja prostora za osjetniji estetski napredak. Ostaje nam vid-jeti hoće li i kada do toga doći…

 

(Franjo Nagulov © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.


reliablecounter