Livija Reškovac: INTIMISTIČKI ZAPISI LUKE PALJETKA

LIVIJA REŠKOVAC (metafora.hr)

 

INTIMISTIČKI ZAPISI LUKE PALJETKA

LUKO PALJETAK: NAKUPINE, Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar, 2017., 114 str.

 

                                                                     Nakupine smo, tako je nastao naš svijet. (str. 105)

Nova zbirka svestranoga hrvatskoga pisca, akademika i prevoditelja Luke Paljetka objav-ljena je pod naslovom Nakupine godine 2017. pri Matici hrvatskoj u Zadru. Knjigu su recenzirali Josip Lisac i Tin Lemac, sadrži 101 pjesmu; oblikom su raznolike i pomalo neobične, sadržajno i značenjski vrlo bogate te iznimno stilizirane. Odmah ustvrdi-mo kako zbirka vrijednošću zaslužuje mjesto u vrhu Paljetkove poezije za odrasle.

Riječ je o intimističkoj poeziji neomanirističkoga duha napisanoj ispovjedno, u prvome licu jednine, nema cjelina, tj. tijelo je knjige jedan tekst podijeljen na pjesme jednostavno označene rednim brojevima, koje se prelijevaju u, ili se „naslanjaju“ jedna na drugu, kao što naslov sugerira – kao „nakupine“. Autor je u podtekstu zaokupljen dvjema velikim temama: ljubavlju i prolaznosti, koje izlaže semantički složenom, ali formalno vrlo pro-čišćenom i razgranatom poetikom. Naime, „zagrebe“ li se po površini njezina jedno-stavna, običnoga svakodnevnog jezika s općim značenjima (mjesec, rijeka, dan, zvijezde i sl.), ispod izraslina nailazi se na čitav svemir malih intimnih svjetova i njihovih aktera.

Lirski subjekt smješten je u rakurs promatrača i mislioca, istodobno odvojen, ali i pove-zan sa svojim objektom – svijetom. Taj svijet čine empirijski odnosi s glavnim adresa-tima s kojima je lirsko „ja“ u neprestanoj komunikaciji: „ona“, stalno mjesto, izvorište najrazličitijih osjećaja i refleksija, zatim ono božansko kojemu se obraća u pokušaju tra-ženja smisla ili iskupljenja i on sâm, kao drugo „ti“, u čestim dijalozima sa samim sobom. Tematska čvorišta vezana su, dakle, uz ljubav, religiju i refleksiju o smrtnosti/propad-ljivosti. Ljubavni odnos prikazan je na nekoliko razina: od romantičarskoga slavljenja lju-bavi (živjet ćemo od bljeska / očiju tvojih, puni / bit ćemo nerođene djece; str. 25), njezina izbivanja (Otkako ovdje nisi gotovo ništa ovdje / nije; 18), traženja (poljubit će me netko, navlažim usne, suhe / i čekam, ja bjegunac bez zemlje, i bez sebe; 30), nedostatka (šutnju kuće / progonim kao drskog uljeza, sve do noći, / a onda priznam poraz i pora-žen te sanjam; 46) do krajnje nemoći (neka nešto / proljeće s njenim tijelom učini, ja ne mogu; 72) i besmisla (moja biti / ne možeš ako ja sam tvoj; 99). Budući da je lirski subjekt u stalnoj korelaciji s onim Drugim – prirodom, njegove emocije istodobne su s njezinim izmjenama (ako dođeš svaka će trešnja odmah / pokazat da si stigla, str. 70) ili u kon-trastu (ptice lete / ja jedva hodam, možda je i to let?; 92).

Odnos subjekta i Boga vidljiv je od prve pjesme (prvi stihovi zbirke: Moj je gospodin ovca a ja sam pastir njemu; 5), većinom ostaje u općepoznatim kršćanskim okvirima – pojam rituala čišćenja i iskupljenja (da natopi se voda, / napije grijeha mojih; 65), referiranje na Eden (pjesma 61.), anđele, zazivanje i retorička pitanja u smislu traženja (gdje si ako si svugdje?; 8), no ponegdje ih nadrasta u razigranim i pomalo ludističkim misaonim sek-vencama (Bog dječak je, još raste, u poderanim kratkim / hlačama, koljena su izranjena mu; 43), panteističkim razmišljanjima (Ne razlikujem više stablo od boga, boga / od sta-bla; 12), ponekim signalima prema Heraklitovoj (nećeš dvaput uronit nogu / uspjeti; 64) i Nietzscheovoj filozofiji (razapni me na kožu djeteta, kožu lava; 61) te, naposljetku, dio-nizijsko slavljenje života u ekspresivnoj odi – pjesma 57. (evo grožđa / i evo krvi, evo svjetlosti, evo tame […] koprcaju se zvijezde, karlica im je uska / za ovu svjetlost rujna, za eksplozije šipka; 61).

Treća tematska dominanta utemeljena je na pojmu prolaznosti, koji se opet raslojava u manje kontekstualne jedinice: starenje (ništa nije / kako je bilo, ili kako će biti, ništa / izda me čak i korak vlastiti, moje srce; 84), gubljenje smisla (Praznina: tu sam, tu ćeš naći me ako budeš / tražila me; 103), fizičko propadanje (lako lome / tvoja se stakla, tvoji kri-stali, tvoje kosti / koje su krila ptice nekada bila; 85), samoća (Ne zovi, nitko na to oda-zvati se neće, / glas ostat će u zraku, obješen, kao krivac; 97), umor (šume / i ne pam-timo više, sve u jednu, dugu, / spojile se; 55), svijest o prolaznosti sebe (Na kraju više ni-šta ne ostane, tek ljuske, / prhut i psorijaza božja, i svjetlost mrtvih / zvijezda što k nama dugo putuje da se varka / oplodi; 88) i drugih (pijesak ćemo / oboje biti, to smo i bili, ništa drugo / vrijeme u prahu, suho reverzibilno vrijeme; 96).

Lirski subjekt svoj doživljaj starenja ne ispovijeda na banalan i patetičan način, već dubo-ko promišljen i proživljen; značajan je nedostatak straha od smrti (ne spominje se ni u jednoj pjesmi) i pomirenosti sa situacijom, posebno izražena u stihovima: nemamo iz-bora; otvoriti ne želim više, baš ništa, ništa; dišemo, to je dosta i sl.

 

LUKO PALJETAK (slobodnadalmacija.hr)

 

Tek na ponekim mjestima autorska svijest dotiče se i pojma stvaranja, ali samo površno – ili u ironijskom odmaku (Ponekad čitam poeziju, / javno: / stolice poredane / stoje i čekaju; / govorim stolicama; 54) ili u rijetkim metapoetičkim (trčim pred njom i jedva čekam da dovrši nas stih; 41) i autoreferencijalnim (Hodam kroz ove pjesme kao kroz Aleju; 80) tekstualnim punktovima, iz čega proizlazi to kako je ona usmjerena više na empiriju izvanknjiževne zbilje i međusobne odnose s fizičkim i metafizičkim, nego na sa-mu genezu pjesničke kreacije.

Luko Paljetak pokazao se opet kao izvrstan versifikator, većina tekstova pisana je slo-bodnim stihom, dok neke slijede tradiciju ponajboljih rimovanih konstrukcija, a posebnu ritmičnost postiže čestim zvučnim figurama (asonancama, aliteracijama, anaforama, poliptolonima – zato su u nekim riječima označeni naglasci). Česta retorička pitanja, oksimoroni, ironija i paradoksi ukazuju na refleksivnu strukturu teksta, kao i pisanje u malim, dvostihovnim sentencama (pjesme 45., 77. i 91.), a lirske dionice oblikovane su prekrasnim metaforičkim tvorbama (npr. naočale za tužne oči, eksplozije šipka; mjesec, strašni reflektor). Osim česte igre riječima i iznimne domišljatosti u njihovu slaganju, čime se postižu neočekivani spojevi, treba spomenuti čestu uporabu zamjenica, što signalizira isprepletenost subjekta, onih drugih i svijeta u brojnim međuodnosima.

Zbirka Nakupine pisana je naizgled vrlo jednostavno, njezina „kuća bitka“ stvorena je uobičajenim jezikom, malim i ograničenim fondom vrlo općenitih, svakodnevnih riječi. Pjesme su kratke, gotovo „malešne“, ton smiren i melankoličan, skoro pa meditativan. Ona je kao površina rijeke u vruće ljetno podne bez daška vjetra, statična, bez titraja na površini. No uronite li u nju, ispod površine iznenadit će vas potpuno nov poetički mikrokozmos, neistražena zemlja.

 

(Livija Reškovac © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.


tondeuse honda