Nada Galant: MIRNA KNJIGA / Antun Milovan

ANTUN MILOVAN: DOMA, Čakavski sabor, Žminj, 2019., 64 str.

 

Antun Milovan (1954.) spada u one autore, prije svega pjesnike, koje shvaćamo ozbiljno. Olako i ovlaš ne pristaje uz njegov habitus, ni kada pomno bira samo vrsne pjesnike, kako je to učinio u antologiji Zlatnoj liri čakavskoj, ni kada sam stvara. Olako i ovlaš jednostavno ne ide uz njegovu poeziju.

Milovanove dosadašnje zbirke pjesama vanjskim su odrednicama mahom sve jednostavne knjige, nenametljivog, ali upravo zato upečatljivog dizajna. Ni opsegom nisu velike, ali će nas zato pjesme u njima osvojiti odmjerenošću stiha, mirnoćom i ljepotom, i mudrošću koja ih nekako obavija.

U rukoveti se pjesama Doma ime, čini mi se, više odnosi na onaj osjećaj – tu se osjećam dobro, tu sam svoj, tu sam ja ja, tu sam doma, nego što bi se ime vezalo uz motive pjesama. Uvjetno rečeno pjesama jer se ovdje radi o lirskoj prozi i to – čakavskoj. One na sebi svojstven način spajaju osobine pjesme i proze, nisu složene u stih, nego su pisane u formi kratkih crtica; likovi, ako ih ima, više su simboli nego stvarni likovi. I ove su čakavske lirske proze, najavljene u posljednjoj zbirci Bandire na vitru, smještene u bezvremenski krajolik nadomak mora.

Zanimljivo je to prisustvo mora u mnogim njegovim pjesmama, ponekad samo misao poleti prema moru …kako vitar u friško proliće poli mora, daleko pasivaju barke z bilima šijarpami kako divojčine po ten modren putu, ili …kroz ritku bošku se je vidilo more i brode, ili na drugome mjestu …zgor kažuni proti moru, ponekad ga koristi kao usporedbu, ponekad ga i ne spominje izravno, ali ako je kumpanija na rivi i more je tu; nekad samo kao val lijep i bezazlen, a nekad kao slutnja velikih kataklizmičkih događaja… Aš vali su pronti od kih se ne znamo ubraniti… No, najčešće je more poimano kao jedan od elemenata doma, mjera zavičaja – Koliko je od Učke do mora, jer sve je dobro dok je ono tu negdje …zmež njih, nasmijano.

NADA GALANT (pazin.hr)

Drugi motiv koji se nekako tiho nameće i proteže kroz niz pjesama ne čudi s obzirom na to da se i pjesnikova nagrađena zbirka soneta zove Stablima pada sjena, jest upravo sjena, ovdje hlad. Hlad uvijek doživljavam iz svoje težačke, seoske perspektive kao utočište i zaklon i zato mi se čini blizak i sličan Milovanov doživljaj hlada. Stabla uspoređuje s ljudima i kaže da dubi delaju velike hlade, na bizeren zimsken suncu božičnjaka… i hladi su plahi… ponekad šapću i čini mi se da su upravo hladi granica s onostranim, jer pute njin vidiš samo do hlada. Pa osim te tako ljudske potrebe odmoriti se u hladu, sjene ovdje imaju i duboku duhovnu dimenziju, vezu s prošlošću i ljudima koji su mu bili bliski, koji su mu bili zaklon i utočište.

Poseban i kraći ciklus Na velike fešte uklapa se u tu atmosferu doma i topline koju dom pruža jer, uostalom, i sam autor piše: Na velike fešte, pokle velike maše se stoji doma.

Ova je knjiga posebna po mnogočemu, ona prkosi općim tokovima i površnim pogledima na svijet, ona je mirna i mogli bismo stanovati u njoj, naći utočište tamo gdje hladi od dubi šapću, a jabuka u primasuncu rodi i u siroštini. Završit ćemo riječima Božidara Petrača napisanima u pogovoru Tihim štajunima, a koje će na najbolji način i ovdje posvjedočiti …da Antun Milovan ostaje vjeran svojoj jednostavnosti, iskrenom i svježem čakavskom izrazu, toploj religioznosti i smirenom pjevanju o svakodnevnim stazama i putima s vrlo jasno označenim korijenima svoje poetike.

 

(Nada Galant © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.