Tin Lemac: INTIMISTIČKA I SLIKOVNA TEKTONIKA POETSKIH PLOČA / Irena Skopljak Barić

IRENA SKOPLJAK BARIĆ: PLAVA MAHOVINA, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2020., 60 str.

Biblioteka HDP-a iznenađuje pjesničkim zbirkama svojih članova; afirmiranih i manje afirmiranih pjesnika. Među brojnim nagrađenim autorima stoje i oni koje recepcija tek čeka ili su autori jedne do dviju knjiga što signalizira utabavanje početka vlastita književnog puta. Takva je autorica i Irena Skopljak Barić. Prvom je pjesničkom knjigom Neprivezani (2016.), kako piše u predgovoru urednica, književnica i književna kritičarka Darija Žilić, svoj put otpočela u mrkonjićevskom iskustvu jezika, točnije tematizirala jezik kroz jezične igre, očuđavala slikama koje nemaju pandan u stvarnosti. Misleći kako će se poetski put razvijati u takovrsnom kodu, Žilićeva piše kako se dogodilo iznevjerenje na horizontu očekivanja. Autorica Skopljak Barić okrenula se intimističkoj poetici i zaokrenula kola drugim izvorima poetske vode. Urednica uočava dočaravanje atmosfere, prigušenost, poetizaciju velikih događaja i začudne slike koje nastaju na sinkretizmu svakodnevnog, snovitog, intergalaktičkog, primordijalnog, tajnovitog i nedorečenog. U drugome ciklusu pjesama naznačava povezivanje s predmetnim slojem prethodne zbirke, te čuđenje stranim, dalekim svjetovima, imaginiranje nepoznatoga, čeznuće i utjehu snatrenja.

Prije nego što progovorim o intimističkim žitnim poljima koja prožimaju zbirku, osvrnut ću se na naslov i njegov utjecaj na tekstove u knjizi. On na prvi dojam sugerira nadrealističku metaforiku u formativnom sloju ili ekspresionističku začudnost u isticanju kolorističkoga efekta. Premda se knjiga ne ogleda u takovrsnim poetičkim matricama, njegovo značenje možemo otkriti tek čitanjem knjige. To je važno naglasiti jer naslovi često određuju recepcijsku i semantičku narav čitanja i pisanja o knjizi te poput simboličkog putokaza u kakvoj bajci knjizi daju put prema uladičenju koje može biti i pogrešno. Naslov ove zbirke nosi ponešto od prvotnih lirskih senzacija protočnom, jasnom i eteričnom metaforikom koju možemo privezati za simbolički dok plave boje, ali i odvezati ga kako bi lebdio nad pregrijanim poetskim morem.

Knjiga je sastavljena od dvaju ciklusa simboličkih naslova U krugu i U daljini. Na najopćenitijoj simboličkoj razini utekstovljenja tih motiva, koji su smjerokazi za razvoj pripadnih pjesama, možemo im pripisati značenje nepromjenjivosti (krug) i literarno-empirijski izmjerljive udaljenosti (daljina). Ciklusi broje nevelik broj pjesama (prvi dvadeset i tri, a drugi petnaest) i time čine jednu cjelinu kompaktnom i zgusnutom pretvarajući knjigu u lirski događaj, tj. transponirajući moguću empirijsku stvarnost u literarne rešetke. Poetiku kojoj se Irena priklonila možemo nazvati ispovjednom, a njezinu moguću realizaciju intimističkom. To se nazire iz strukture lirske komunikacije, tematike i emocionalne stratigrafije lirskih stavaka. Što se tiče lirske komunikacije, u knjizi postoje jastveni diskurzi (Na ilirskom trgu), tistveni diskurzi (Dok s/i/jedimo) i diskurzi u kojima se pojavljuju združeni lirski akteri (Prije puta). Što se tiče iskaznog glasa lirskog Ti, u tzv. tistvenim diskurzima ne pojavljuje se tzv. čisti tip, laboratorijski izoliran uzorak, već lirska junakinja uvijek svojim glasom obogaćuje te dionice. Stoga, najveći je broj upravo onih diskurza koji simuliraju združenost lirskih aktera. Oni su u prividnoj empirijskoj daljini koja se diskurzivno razanaje vijuganjem u sadržajnom sloju pjesama, ali dubinski združeni na jednoj složenijoj, teže uhvatljivoj razini iščitavanja. Tematika je intimističke naravi; npr. unutarnja uzbibavanja intimnog zajedništva (Jutro, Tri), san o drugom životu (Italija, Nemogućnosti, Razglednice iz Azije) i različite razvojne faze intimnoga odnosa (Kažem tebi). Emocionalna stratigrafija poseže za različitim tonovima; od sentimentalnosti (Cvijet miriše. / Još samo početci mogu biti tako mirisni.) i ushićenosti (Sinoć su u našem dvorištu narasla tri mjeseca. / Stajala su tako tri krznena klupka rađajući plodove. / Jedan. Dva. Tri.) do zapitanosti (A ja ne znam što bih rekla. Nemam ništa u planu / osim zurenja.), tupe boli (U svakoj stranoj zemlji ista su samo čekanja.) i emocionalne praznine (Tišina je teža od bilo kakve tišine / na bijelim krilima.).

IRENA SKOPLJAK BARIĆ (radiovrbovec.hr)

U stilskome smislu autoričina je poezija u ovoj zbirci narativna i oslikovljena. Blagi narativni luk rese eterične metafore i zamašne pjesničke slike satkane od raznorodna materijala. Bitno je to kako se njima upotpunjuje intimistička poetika zbirke. Slike su načelno metaforičke i dotiču raznovrsne predmetne inventare; kozmički (Mjesec se kotrlja po nebu.), prirodni (U tvome trbuhu raste proljetni cvijet., Druga je plava mahovina na šumskoj čistini.), simbolički (Za mene se ta šuma izlegla iz algi) i itinerarijski (Sve je u Londonu užasno crveno…). Ono što katkad remeti razbuktali plamen slikovnih podražaja usjekline su sazdane na ponekom pogrešnom motivskom ili izričajnom izboru (npr. Kap. / Kapa. / Kap. – etimološka igra koja ne pristaje cjelini pjesme, Ništa nije tako ukusno kao toljena metafora / s mrvicama / divnih lješnjaka. – metajezični motiv metafore suviše eksplicira pjesmu i prebacuje je u doslovnost). Takve su situacije rijetke i predstavljaju tek filigranski rad na stilskim šarama pjesama.

Ispovjedno. Intimističko. Slikovno. Plesni trokorak na pozornici Ireninih stihova daje nam uvid u jedan zaista kvalitetan pjesnički početak. Važno je napomenuti to kako nježnost glasa lirske junakinje i satenske plahte stihova kojima nas pokriva svjedoče da je riječ o jednome iznimnom feminilnom glasu koji će svoje uratke davati još dugo i dugo. Dok ne odletimo u literarni Ekvador i ne posluže nam stihovani doručak.

 

(Tin Lemac © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.