Tin Lemac: SESTRA, IZA ZASTORA STIHA / Nada Topić

NADA TOPIĆ: SESTRA, vlastita naklada, Solin, 2020., 89 str.

 

Pjesnikinja Nada Topić, zapaženo ime vlastite poetske generacije, objavila je zbirku poezije Sestra. Ta se zbirka integralno povezuje s onom prethodnom naslova Otac. Riječ je o fino satkanoj obiteljskoj tematici kojoj autorica pristupa sa stajališta vlastite emocionalne povezanosti s obiteljskim akterima. Naime, nije riječ o preuzetnom uzdizanju obitelji na pijedestal društvenoga života niti o nekoj dogmatizaciji značenja određenih uloga u tradicionalno shvaćenoj obitelji, već o stanovitoj mitizaciji i arhetipizaciji obiteljskih figura. Tako su integralno povezane posljednja i ova zbirka, a kako autoričin rad pratim na društvenoj mreži facebook, slijedi i pisanje o majci kako bi obiteljski ciklus bio integriran.

Knjigom Sestra hodamo kao dugačkim hodnikom koji nas vodi različitim međuprostorima kako bismo osjetili autoričine senzacije i maksimalnu značenjsku usredištenost sestrinske figure. Autorica je izabrala lirsku minijaturu kao formalan pjesnički oblik. To je vrlo pohvalno s obzirom na općepoznatu gotovo krilaticu o pjesništvu, posvema pjesničkom stilu, a navedena glasi kako je poezija maksimum značenjske informacije na minimumu tekstnoga prostora. Semantički plodna tla i izražajno fino preorane brazde čine Topićkine minijature poetički vrlo pregnantnim. Nota bene, i sam sam veliki čitateljski, a ne samo kritičarski, ljubitelj minijature u pjesništvu, tako da mali literarni kanape-sendviči mogu biti usputno degustirani, ali ostavljaju za sobom trag sitosti literarnom materijom.

U usporedbi s posljednjom zbirkom Otac, i ove minijature nude nekoliko interpretativnih smjerova. Formalno-organizacijska usredištenost obiteljske figure natopljena čistom poetskom vodom pripadnoga tekstnog okoliša, iznimno nijansirana ekspresivnost stiha, refleksivnost i slikovnost kao dominantni konstituensi poetskoga u tekstu, kontinuirana i diskontinuirana (eliptička) poetska sintaksa, razgranata lirska komunikacija u kojoj središnji akter postaje katkad objekt, a katkad lirsko Ti… Osim toga, pojava mitskoga mišljenja u vidu sjedinjenosti subjekta i objekta može se iskristalizirati kao interpretativna konstantna Oca i Sestre. No, kako autorica ne bi pala u posvemašnju repetitivnost i automanirizaciju, okušala se i ponekim drugim stilskim putanjama koje su joj osigurale siguran i udoban let.

Prebrajanje razlikovnih obilježja Sestre navodi nas na nekoliko različitih mjesta. To su uporaba rime, metaforiziranje motiva sestre, apostrofa sestre, uvođenje govora lirskoga objekta (sestre), mistifikacija lirskoga objekta i fantastizacija poetske građe.

Rima je autorski moment koji naizgled djeluje ludički, no njime se snažnije uprisutnjuje lirski objekt (I kad je baterija prazna / I kad je s druge strane tišina / Ona i dalje govori / I dalje / Ima.). Što se tiče metaforizacije motiva sestre, ona se formalno odigrava na apozicijskom članu, a stvara veću prijemčivost i emotivno-značenjsku povezanost s lirskim objektom (Što će nam pokazati / tvoje srce / kompas / ta drhtava kazaljka?). Apostrofa sestre lirski objekt formalno uvodi u napeto pjesmište i oživljava ga, ali u kolopletu  komunikacijskih likova on biva preseljen u unutarnji svijet lirske junakinje (Sestro, sestro! / Topla vesto! // Za naša gola ramena / I koljena). Uvođenje govora lirskoga objekta grafostilistički je iskazano ukošenim slovima (Sestra prekine samu sebe / „Osjećaš li?“ / Pita me), oživljava lik sestre na diskurzivnoj razini i doprinosi njezinu emotivnom uprisutnjenju. Mistifikacija lirskoga objekta zbiva se u pjesmi Sestra, magnolija u kojoj se cvatom magnolije i opadanjem njezina lišća uprisutnjuje pomalo iščezavajući objekt sestre. Fantastizacija poetske građe prisutna je u stihovima (Sestra pored kreveta drži / čašu punu vode // Noću njeno tijelo isparava / i pretvara se u mali oblak / u bijelu čipku s komode), pri čemu se mitsko-bajkovna metamorfoza sestre pojavljuje kako bi se stopila s okolnim predmetnim svijetom.

NADA TOPIĆ (radio.hrt.hr)

Kako smo naglasili u jednome od prethodnih paragrafa, mitsko mišljenje provodna je nit ove knjige kao i prethodne. No, mjestimično se događaju i maleni značenjski pomaci pri čemu se lirska junakinja odvaja od lirskoga objekta i biva promatračem, no nadsvođenost značenjsko-emotivnim zvjezdištem pripaja nas mitskoj sjedinjenosti. Značajnije je naglasiti to kako se u osuđenosti na Logos lirska junakinja približava Mythosu kako bi zadržala pravo na lirski objekt i njegovo supostojanje sa sobom i svijetom (SESTRA, SEOSKA CESTAVijugava i pusta // Sestro – / tvoje oči / kupine // Nebo – / tvoja modra usta).

Uza sve navedene značajke, u knjizi postoji nekoliko sitnih nezamjetnosti. Neke su pjesme nedovoljno razrađene i ostaju na prvome dojmu ili jednoj slici (Sestra razgovara sa cvijećem na prozoru, Sestra, mala breskva, Sestra me doziva). Možebitna se nezamjetnost utapa u kompoziciji knjige jer se pjesme jedna za drugom čitaju kao odmotana vrpca papira s tajnim slovima.

Izgrađena pjesnička knjiga uz bok prethodnoj gradi topao, emotivan obiteljski ciklus na zavidnoj sadržajnoj, stilskoj, poetičkoj i estetskoj razini. U višezvučnim dionicama stihova ponekad prizove slike i emotivne pasaže iz Pupačićevih obiteljskih pjesama. S poetske ogrlice padaju obojene terakotne perle i ne razbijaju se od izražajne nutrine…

 

(Tin Lemac © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.