Željka Lovrenčić: IZ BRISANOGA U PISANI PROSTOR I NATRAG / Darko Pernjak

IZ BRISANOGA U PISANI PROSTOR I NATRAG

DARKO PERNJAK: PISANI PROSTOR, Umjetnička organizacija Artikulacije, Koprivnica, 2018., 106. str.

 

Koprivnički prozaik osebujna stila Darko Pernjak dosad je objavio pet romana, pet zbirki pripovijesti i jednu novelu, a okušao se i kao pisac za djecu. Zbirka Pisani prostor nje-gova je prva knjiga poezije. U prozi Pernjak je prepoznatljiv po realističnom načinu pi-sanja, jasnim izričajima te humorističnim i satiričnim tonovima koje prikladno uklapa u tekst. U poeziji se, pak, suvereno kreće rubovima stvarnosti kako bi izbjegao svako-dnevicu i makar prividno sklonio se od tzv. modernoga načina života, tehnologije, civi-lizacije…

Pojedinac koji žudi za slobodom u ovim se stihovima ne nalazi na brisanome prostoru u kojemu je izložen tuđim pogledima. Naprotiv, sklanja se u pisani prostor koji mu omogu-ćava da prividno lakše iznese dojmove o životu što se oko njega odvija, ali i o svome vla-stitom.

Zbirka se sastoji od pet ciklusa naslovljenih: Prednja vuča, Glupa situacija, Točka B, Que-ens i Brisani prostor.

Prednja vuča prvenstveno se bavi pojedincem i njegovim mjestom u svijetu. Možda je glavni „lik“ sam pjesnik koji traži odgovore na neka pitanja, zanima ga naša (i njegova) stvarnost i ono što nas okružuje: potok, planina, polje suncokreta… Premda ti motivi upućuju na nešto uobičajeno, pjesnik se apstraktnim slikama te snažnom metaforikom i bogatom simbolikom sklanja od stvarnosti i vjetrometine svakodnevna života. Sanjari i mašta. Na taj se način kreće pisanim prostorom i odlazi na putovanja izvan granica zbi-lje. Stvarni je život ostavio na brisanu prostoru. O svojim maštarijama progovara, prim-jerice, u pjesmi „U podnožju je potok“: Sanjario sam o putovanjima nepreglednim / prostranstvima, neotkrivenim svjetovima / o skoku s litice u zrcalni tirkiz, dostizanje linije horizonta; / da sam vitez okruglog stola. U mašti je sve dopušteno i u nju ponekad namjerno bježimo. Ali, pri „povratku“ se ipak nužno susrećemo s grubom stvarnosti i svakodnevnim problemima koje život donosi: Izvukao sam fiskalnu odgovornost, mač / ugovornih obveza, mjesečno bubrenje kućnih / režija, prekoračenje limita i susjeda s uspješnom karijerom; / život u crvenom (str. 7). Stvarnost je opet tu i, očito, moramo se potruditi da je prihvatimo na „najbolji“ način.

Dok u prvome ciklusu pjesnik uspješno suprotstavlja/supostavlja želje i snove te stvar-nost i svakodnevni život, u drugome, Glupa situacija, više se bavi svojom osobnošću, osjećajima, sjećanjima, ali i kritikom svijeta koji je postao isprazan i u kojemu žive psiho-tični ljudi. U pjesmi Helikopter kritički piše: život sveden na proces kupovanja / kla-njanje blagajnama bliještećih hramova / helikopterom se dižem uvis, pazim / iz svojih oblaka uživljavam se u satelitsku snimku planeta / živim moderno, trudim se / i moj će život jednog dana postati priče vrijedna avantura (str. 29). Eto, tako je to u današnje vri-jeme općega vladanja televizije i sapunica, koje sve otuđenijim ljudima omogućuju „živ-jeti“ tuđe živote, dok aplikacije, daljinski upravljači ili „bijeli prah“, za kojim mnogi pose-žu, služe za izbjegavanje stvarnosti.

U trećemu ciklusu, naslovljenom Točka B, osnovna je tematika nostalgija za prošlim vre-menima. Za razdobljem kad je sve bilo drugačije, osjećajnije, toplije, jednostavnije. Da-nas, kad neprestano i sa svih strana vrebaju jumbo plakati, svijetleće reklame i digitalni ekrani, pjesnik se nostalgično prisjeća nekadašnje kuće svoje bake, njezine blage ruke, makovnjače i toploga mlijeka krave Rumenke (pjesma „Pogodak lastavice“). Na sjećanje ga je potaknula lastavica koja se neočekivano „sudarila“ s njim nagnavši ga da potraži kuću na broju sedam. U ovoj pjesmi nailazimo na gotovo realistične opise – poput ploče s natpisom prodaje se, koja se nagnula (pjesnik rabi podravski izričaj naherila), ili pak onoga: u dvorištu je visoka trava i drveno lice štaglja. Ti se realistični i slikoviti izričaji isprepliću s metaforama i sintagmama poput sazviježda tratinčica ili ponosan ples pe-runika, povezujući prošlost i sadašnjost, stvarnost i zamišljaje. Brzina, kojom je lastavica u letu „udarila“ pjesnika, upućuje pak na suprotnost između brzoga leta i sporoga nes-tanka nekadašnje drage kuće.

Četvrti ciklus, Queens, posvećen je četvrti u New Yorku i oštra je kritika današnjega svi-jeta, prije svega američkoga društva. Na stranicama se izmjenjuju problemi vezani uz nestašicu novca, nasilje, krađe, rasizam, konzumamerizam… U pjesmi „Blues refren“ pje-snik gotovo realistički opisuje život u četvrti na lošemu glasu u kojoj: crni sveci blago-slivljaju napredak / bankarska posluga u bijelim rukavicama / majstorski spinovi poli-tičkih mešetara / novi društveni poredak u nastanku / akvarijska demokracija / o bo-ljem sutra propovijedaju oni koji ga ne trebaju / preko leđa šutljive većine (str. 73). I to je slika mnogima žuđene Amerike…

Peti ciklus, naslovljen Brisani prostor, povratak je u našu stvarnost iz koje pjesnik želi pobjeći, u kojoj ga „muče simbolike“ kao što piše u istoimenoj pjesmi. Sada više nije u pi-sanom prostoru koji ga je štitio; izložen je nedaćama i problemima – svojima i tuđim. U pjesmi „Svakodnevni prizori“ opet spominje moderan svijet: Gole starlete po internet-skim portalima / maskirani kradljivac uhvaćen u provincijskoj kladionici / inicijalima navedeni veliki lopovi / vijesti na davdesetčetirisatnom tv kanalu / poplave, potresi, in-terkontintentalne balističke rakete / transferi nogometaša i otmice izvanzemaljaca / svakodnevni prizori (str. 94).

Sa svime se tim svakodnevno susrećemo, svi nas ti sadržaji stvarnosti i njihova „simbo-lika“ muče pa, poput pjesnika, često poželimo „bezglavo pobjeći s brisanog prostora“ i uroniti u vlastiti svijet, u svoj pisani prostor. Upravo u prostor u kojemu se, potvrđuje to ova zbirka, Darko Pernjak i kao pjesnik uspješno snalazi. Ukratko, piščev je pjesnički pr-vijenac zaista ugodno iznenađenje.

 

(Željka Lovrenčić © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.