Željka Lovrenčić: KRALJEVSTVO ZA LJERKINU KNJIGU / Ljerka Car Matutinović


KRALJEVSTVO ZA LJERKINU KNJIGU

LJERKA CAR MATUTINOVIĆ: KRALJEVSTVO ZA KNJIGU,
Biakova i Gradska knjižnica Crikvenica, Zagreb – Crikvenica, 2018., 123 str.

 

Kad suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i pre-voditeljica Ljerka Car Matutinović, gotovo poput Richarda III. u neka davna vremena, u naslovu knjige zavapi Kraljevstvo za knjigu, ne preostaje nam drugo nego posegnuti za tim štivom i otkriti što se krije među koricama.

Najnovije djelo autorice rođene u Crikvenici, koja je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala hrvatski i talijanski jezik s književnostima, još je jedan uspješan nastavak niza njenih književno-kritičkih proza u koji pripadaju: Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991.; Hrvatski pjesnici (Školska antologija), 2006.; Vijenac odabranih, 2013. (Nagrada „Julije Benešić“) te knjiga Umjesto samoće, 2014. Ova sve-strana književnica čitav je život posvetila pisanju, članicom je Društva hrvatskih knji-ževnika od 1975., poznata je pjesnikinja s dvadeset objavljenih zbirki (tri su na čakav-skome narječju). Također je autorica proza za odrasle poput djela Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986.; Mirakul zvan Ljubav, 2006.; izabranih priča Život bezbrižan i lepršav, 2016., kao i uspješnih knjiga za djecu – ističem roman MA i LU, 1988. i 1990.; Sve niče iz priče, 2000. i Duplići MA i LU, 2015.

S talijanskoga je na hrvatski jezik prevela niz knjiga poznatih pisaca za djecu kao što su, primjerice, Nosorog Alberta Moravije, Putovanje plave strijele i Čipolino Giannija Roda-rija te Pinokio Carla Collodija. Od djela za odrasle izdvajam Boccacciov Dekameron, iz-bor iz 2002.; knjigu Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), 2003. te Dante, Petrarca, Boccaccio. Izbor iz djela, koju je prevela i priredila 2016.

Uza sve to, valja istaknuti činjenicu da je Ljerka Car Matutinović dobitnicom brojnih nagrada u Hrvatskoj i Italiji, cijenjena je i priznata kod kuće i u inozemstvu, a djela su joj prevedena na desetak stranih jezika.

Uz takav, gotovo renesansni životopis, kojim je obogatila ne samo našu književnu scenu nego i kulturu općenito, Ljerka je više nego pozvana dati sud o pojedinom djelu, svoju kritičarsku ocjenu i kritički stav. Nije naodmet spomenuti da je jedna od naših naj-značajnijih književnih kritičarki iako se u posljednje vrijeme učestalo tvrdi kako u Hr-vatskoj više nema književne kritike, odnosno da nema „prave“ književne kritike (riječ „prava“ vjerojatno se odnosi na isticanje onoga što je u nekom djelu loše i na prešu-ćivanje onoga dobrog). I sama radije poklonica dobronamjernog prikaza nekoga djela negoli kritičkog „pokapanja“ autora, Ljerku smatram doajenom književne kritike, i to ne samo s razloga što od 1961. godine u brojnim časopisima objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje. Njezini sažeti, ali znalački prikazi u Matičinu listu „Vi-jenac“ postali su obvezno štivo za svakoga tko želi biti obaviješten o suvremenoj hr-vatskoj književnoj produkciji. Tekstovi uvršteni u ovu knjigu, koju je uredila Zorka Jekić, preuzeti su, naime, iz Ljerkine kolumne u „Vijencu“. Sabrani na jednome mjestu na ovakav, i vizualno zanimljiv, način, još snažnije naglašavaju značaj djelovanja ove naše vrsne i vrijedne književnice koja ne radi samo za sebe nego svojim viđenjem stvaralaštva drugih potiče svoje kolege.

Ovo književno kraljevstvo podijeljeno je na dva dijela; prvi se odnosi na poeziju, drugi na prozu. Obuhvaćena su djela 16-ero pjesnika i 13-ero prozaika, uglavnom suvremenih. Riječ je o značajnim imenima koja, svako na svoj način, daju obol hrvatskoj književnosti. Tekstovi su poredani prema abecednom nizu prezimenā autorā, a vremenski obuhva-ćaju razdoblje od 2011. do 2018. godine. Autori se razlikuju generacijski, estetski, jezično, motivski…

Prvi tekst posvećen je Borisu Domagoju Biletiću i njegovoj novoj, štokavsko-čakavskoj pjesničkoj zbirci Zato što vrime ne prolazi. Autorica prije svega naglašava pjesnikovo zanimanje za Eros i Thánatos, analizira njegov odnos prema vremenu i njegovoj pro-laznosti, razmišljanje o svrsi života, samoći, ljubavi… Kod pjesnikinje Božice Brkan u knjizi Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka osobito je naglašena mukotrpna sudbina žena u nemilosrdnom globalističkom svijetu u kome se uglavnom juri za novcem, a sve se manje gleda nečija duša.

Osim tematike i motiva, predmet zanimanja Ljerke Car Matutinović vrlo je često jezik, odnosno narječje kojim se ostvaruje pojedina poetika. U razumijevanju nekoga djela ona nema problema – bliski su joj i ča, i kaj, i što.

Pjesnik Tomislav Domović u knjizi je zastupljen zbirkom Imperativi, portugalska pjes-nikinja Florbela Espanca Izabranim sonetima, a mladi i perspektivni Goran Gatalica pjesničkom zbirkom Kozmolom. Car Matutinović ističe Domovićev uspješan ulazak na višeglasnu scenu hrvatske suvremene lirike, kod portugalske pjesnikinje hvali čudesnu ljepotu stihova, ali i vještinu prevoditeljice Meri Grubić Videc, koja je sonete autorice rođene 1894. približila suvremenome čitatelju na najbolji način, to jest „ponovno stva-rajući“ to djelo na drugome jeziku. U Gataličinu Kozmolomu znakovito se isprepliću pjesnikova fantazija i metaforičnost s astralnim svijetom i objektivnim sagledavanjem stvarnosti. U prikazu knjige Drage Gervaisa Lepe besedi, za koju je pjesme – u povodu 60. obljetnice Gervaisove smrti – odabrao i pogovornu studiju napisao Boris Domagoj Biletić, posebno su istaknuti „maštoviti zavičajni impulsi“, socijalna osjetljivost te ča-kavski stih, a u koprivničke pjesnikinje Maje Kušenić Gjerek naglašava se opčinjenost ljepotom riječi i mistični odjek ljubavi, što je razvidno u pjesnikinjinoj zanimljivoj zbirci Druga tišina.

Pristup autorskome djelu i njegova analiza još su nešto što osobito cijenim kod Ljerke u ulozi kritičarke. Naime, ona ima jednak odnos prema svima: bilo da su posrijedi tzv. etablirani autori (pa i klasici), bilo pak početnici koji tek kroče u književni svijet – njezin je stav isti. Iz svega uvijek nastoji izvući ono najbolje. Primjerice, književni prvijenac Ve-sne Markulin Dye, pjesnikinje koja je trideset godina provela izvan naše zemlje, većinom na engleskome govornom području, naslovljen Lice uz prozor, Ljerka Car Matutinović smatra „činom stvaralačke samosvojne svijesti“.


ŽELJKA LOVRENČIĆ i LJERKA CAR MATUTINOVIĆ (nsk.hr)

Od pjesnika su ovdje zastupljeni i Davor Grgurić sa zbirkom Zalog sidrenja, Dunja Kalilić sa zbirkom Rič te zove: rič, verš, pisma, Željko Knežević s djelom naslovljenim Dom za pčele samice te Miroslav S. Mađer i njegova Izabrana djela. U Grgurića se naglašava pjesnička samoća i motiv mora kao metafore života, u Dunje Kalilić emocionalna snaga lirizma, u Kneževića pjesnikovo traženje čovjeka i onoga lijepog u životu, u Mađera, pak, svojevrsni lirski monolog kojim se pjesnik suprotstavlja svemu lošem što ga okružuje te zlu koje vlada svijetom. Nadalje, čitamo o zbirci haiku poezije Cvjetane Miletić Merlići suncen natikani, napisanoj na čakavici, te o osebujnoj lirici Josipa Sanka Rabara koji u zbirci Molitve s ruba, Molitve grešnika i marginalaca kao da se obračunava sa svijetom. Božica Pažur autorica je knjige Kulturnoanimalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva i „imaginativno obuzeta otkrivanjem bliskosti u spoju imaginacije i memorije“, dok zbirka Sonje Zubović Samo se vjetar smiješi, prema mišljenju autorice ove knjige, odražava želju za otkrivanjem čarolije života.

Ukratko, u prikazima čija je tematika (uglavnom) suvremena hrvatska lirika, Ljerka Car Matutinović pokazala je vrsno poznavanje domaće poezije. Nadalje, kod svakoga je od odabranih autora uistinu naglasila ono najbolje i najzanimljivije u pojedinom djelu te naj-značajnija obilježja njegova stvaralaštva. Čitatelje vrlo uvjerljivo i opet blagonaklono upoznaje s bogatstvom tema i motiva, ali i s poetskom umješnosti zastupljenih knji-ževnika.

U dijelu koji obuhvaća prozu suvremenih hrvatskih autora, Ljerka se posvetila čitanju i analizi uradaka trinaestoro autora, njihovim knjigama pripovijesti i romanima.

Pripovijesti Julijane Adamović Glineni anđeli uglavnom obrađuju tematiku zločina i uža-sa koji su se, nažalost, dogodili ne tako davno. Bogdan Arnautović autor je kratkih lirskih prikaza naslovljenih Boje seoskog sladoleda, također posvećenih događajima iz Domo-vinskoga rata, dok Suzana Bosnić Majcenić u proznim sastavcima djela Tolba opisuje nepostojeći grad u kojemu caruje tjeskoba. Nešto su optimističnije pripovijesti Mirjane Buljan u zbirci Apsirtov pupak, možda stoga što su, „nastavljajući se“ na fabulu iz sta-roga vijeka, prema autoričinu mišljenju, nekako bajkovite. Za knjigu Fildešpanja autora Albina Crnoborija ističe se, sažeto govoreći, da „promiče život“. O smislu života raz-mišlja, pak, Franjo Deranja u knjizi zavičajne tematike BubadeStruktor, Jasminka Domaš u romanu Izabrana: život za Edith Stein govori o tragičnoj sudbini Edith Stein, dok Ta-jana Obradović u romanu Akustika tišine piše o sudbini djevojke Nore koja žudi za slobodom življenja i na kraju, zbog svoga buntovništva, biva zatočena u psihijatrijsku kli-niku, iako pravih razloga za to nema. U romanu Mornareva žena Adam Rajzl većinom se posvećuje problemima u našoj zemlji i analizom društva, no priča je zapravo ljubavna.

U knjigu su također uvršteni zapisi pokojnoga znanstvenika, književnika i prevoditelja Ive Runtića koji u putopisnim promišljanjima, naslovljenima Putovanje i pisanje, vješto spaja opise putovanjā s vlastitim dojmovima. Uvršten je i prikaz djela nedavno premi-nuloga profesora Jože Skoka Garestinski hortus verbi, Varaždinska hrestomatija, od-nosno drugi dio književno-znanstvenog projekta Garestinski panopticum, u kojemu po-znati književni kritik, esejist, književni povjesničar i antologičar odabire 68 značajnih imena hrvatske književnosti od vremena Ilirskoga preporoda do danas. Miljenko Stojić u knjizi Cvrk-Cvrk donosi priče objavljene u mostarskome dječjem listu Cvitak u razdoblju od 2012. do 2014. godine. Pjesnik, publicist i franjevac, Stojić razvidno promiče krš-ćanske vrijednosti i prenosi svoja iskustva na mlađe naraštaje.

Niz zanimljivih prikaza u ovome svesku završava tekstom o knjizi koprivničkog autora Darka Pere Pernjaka American Bob kojega, kako naglašava naša autorica, osobito zani-maju „…gubitnici, autsajderi i njima slične transformacije“.

Dakle, vezano uz prozne uratke, zaključujemo to kako su ovdje obuhvaćene različite književne vrste – od zbirki pripovijesti, preko romanā i putopisā, do književno-znan-stvenih i poučnih djela.

Kao i u prethodnim knjigama slične tematike, u ovome se djelu marna i savjesna Ljerka Car Matutinović pobrinula odabrati cvijet naše aktualne književnosti, pozorno pročitala mnoštvo raznovrsnih poetika i tekstova, izrazila svoje mišljenje i donijela zaključke koje čitatelj može, ali i ne mora prihvatiti.

Tako je: ne moramo se složiti sa svim tvrdnjama, prosudbama i ocjenama Ljerke Car Matutinović, ali sigurno je to da mi, čitatelji „Kraljevstva za knjigu“, djela punoga is-crpnih prikaza značajnih ostvarenja suvremenih hrvatskih književnika, možemo biti je-dinstveni u stavu kako je riječ o iznimno vrijednoj, upućenoj i dosljednoj kritičarki po-štena pristupa, ali uvijek kritičnoj. Na radost sadašnjih i budućih čitatelja, knjigu je, da-kle, napisala ozbiljna, načitana i dobronamjerna stručnjakinja.

 

(Željka Lovrenčić © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.


tondeuse honda