Željka Lovrenčić: PRIHVATITI ŽIVOT / Nela Stipančić Radonić

ŽELJKA LOVRENČIĆ (fenix-magazin.de)

 

PRIHVATITI ŽIVOT

 

NELA STIPANČIĆ RADONIĆ: PUTOVANJE U INDIJU,

Naklada Bošković, Split, 2017., 238 str.

 

Nelu Stipančić-Radonić upoznala sam kao zanimljivu i originalnu pjesnikinju kada sam recenzirala knjigu U okrilju kraljice Jelene uz žubor Jadra, koju je objavila pjesnička udruga HIL (Hrvatska iseljenička lirika) iz New Yorka. Nije bilo teško zamijetiti njezinu misaonost, odlučnost da bude svoja, sklonost tradiciji te jasan izričaj i simboliku njezine poezije. Odmah sam shvatila da je riječ o još jednoj u nizu uspješnih hrvatskih književnica koje djeluju izvan granica Republike Hrvatske. Za razliku od, primjerice, Jagode Marinić koja se uklopila u njemačku sredinu i piše na njemačkome jeziku, književnica i publicistkinja Stipančić-Radonić ima dvije adrese – jednu u Zagrebu, a drugu u Münchenu. Rođena je u Mrkonjić-Gradu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je francuski i ruski jezik s književnošću te magistrirala politologiju, smjer komparativne politike. Do sada je objavila povijesni roman Grišnici i pravednici (i njihovi savjetnici) (2016.) te dvije zbirke poezije Mjesečeva djeca (2016.) i Kamena šuma (2017.).

Roman Put u Indiju objelodanjen je 2017. godine pri „NakladI Bošković“. Iz autoričina dosadašnjeg opusa razvidno je to da su njezini interesi raznovrsni: piše pripovijesti, publicistiku, romane, poeziju…

Ovaj je roman drugačiji od prethodnoga. Naime, nakon složenoga i zahtjevnoga povijesnog romana punoga podataka, u djelu Putovanje u Indiju pozabavila se naoko jednostavnom tematikom te napisala lako čitljivo i uzbudljivo štivo. Već naslov romana privlači pozornost jer upućuje na nešto duhovno, analizu vlastitih osjećaja, potragu za samim sobom, bijeg od svakodnevice… Ali, ne nužno na život detektiva koji se bavi tipičnim hrvatskim temama.

Zapravo, ovo djelo zanimljive strukture parodija je kriminalističkoga romana. Podijeljeno je na dvadeset poglavlja od kojih je svako naslovljeno. Tematika je jednostavna: glavni je junak Denis, sredovječni udovac koji je nakon ženine smrti izgubio vezu sa sinom s kojim se ionako nije previše razumio. Bivši policajac postao je detektivom i otvorio vlastitu agenciju. Supruga Olja silno mu nedostaje; nakon njezine smrti osjeća se izgubljenim, a na nju ga podsjeća drvce bonsai koje drži u uredu i koje mu je velika utjeha nakon njena odlaska.

Sad kada ima svoju agenciju i više ne radi u policiji, Denis je slobodniji, ima više vremena, no teško podnosi samoću. Subotom odlazi u Društvo ljubitelja kultura Dalekoga istoka, tijekom tjedna druži se s prijateljima, stalno razmišljajući o sinu s kojim odavno nema dodira i za kojega zapravo ne zna gdje je.

 

NELA STIPANČIĆ RADONIĆ (nsk.hr)

 

Uz Denisa, protagonist je romana njegov susjed i prijatelj Jakov koji, nakon što ga napusti supruga Karla, također ostaje sâm, s psom Fredom. Usporedo s Denisovim doživljajima, spisateljica prati Jakovljevu sudbinu. Shvaćajući da Karlu zauvijek gubi, Jakov se prisjeća nekadašnje ljubavi s nezaboravnom Janom. Raspad braka ne doživljava previše tragično, naprotiv, ta ga činjenica potiče na razmišljanje o sebi i svojoj životnoj sudbini.

Detektiv Denis uspješno obavlja posao vezan uz tajanstvenu damu sa crnim šeširom, odnosno glumicu Elzu koja mu postaje klijenticom, odlazi u Sloveniju i na koncu završava u samostanu.

Tu je i Mirkec, kolega s Denisova nekadašnjeg posla u policiji, koji mu nabavlja željeni motor. Na kraju Denis napokon pronalazi sina koji završava u zatvoru, a zatim kreće u zemlju svojih snova – Indiju.

Premda jednostavne strukture, ovo čitko i napeto djelo sadrži duboke poruke. Nije riječ o „običnome“ kriminalističkom romanu koji pripada tzv. lakom štivu. Iza jednostavne radnje, opisa i dijaloga krije se puno toga. Posrijedi je knjiga o traganju za životnim smislom, svojevrstan razgovor sa samim sobom, roman koji teži spoznaji nekih životnih vrijednosti; u njemu se postavljaju ključna pitanja o čovjekovoj egzistenciji, našemu „boravku“ na Zemlji, odnosima među ljudima, ulozi ljubavi u našim životima…

Između ostaloga, autorica nastoji odgovoriti na pitanje – zašto ljudi često bježe od sebe i sudbine, iako je jasno da je pobjeći nemoguće? Maštovito uspoređuje čovjekov život s vječnim putovanjem i na svršetku priče otkriva: „Posvuda ista čovjekova želja za bijegom. Odjednom, vidi sve staze koje je prošao, sve ljude koje je sreo u životu, sve greške koje je napravio, sve ono što je propustio, sve želje koje je imao… i čini mu se kako sve dolazi na svoje: ne možeš nikamo pobjeći od samoga sebe. Ne postoji takva zemlja.“

Ne, uistinu ne postoji zemlja u kojoj bismo mogli postati netko drugi, netko tko bismo željeli biti. Nela Stipančić-Radonić stoga poručuje da moramo prihvatiti život, odnosno svoju „karmu“ i pomiriti se sa sudbinom ma kakva bila.

U ovome napetu romanu susrećemo likove na životnim prekretnicama, koji se vješto ili manje vješto suočavaju s novonastalim događajima i situacijama, koji usprkos preprekama nastoje uspješno preživjeti nedaće što su ih snašle: smrti, razvode, izgubljene pa pronađene bliske i manje bliske ljude. Premda pod krinkom jednostavna popularnog krimića, djelo je tematski vrlo složeno – u njemu se vješto isprepliću egzistencijalni i ljubavni problemi, smrt i život. Prema autoričinim riječima, ovo je roman u kojemu „ljudi putuju svojim životima“. Ona tvrdi da to čine „prije nego što zauvijek otpočinu. I tek tada putovanje prestaje.“

Tek tada kad naše vječno putovanje kroz život završi i kada odemo s ovoga svijeta, prestaje potraga za samima sobom i zauvijek se smirujemo. Do toga trenutka koračamo životnom stazom posutom ružama i/ili trnjem te uspješno ili manje uspješno rješavamo vlastite probleme, suočavamo se sa zabludama, strahovima, patnjama…

O svemu tome, i još koječemu, možemo čitati u ovoj odličnoj parodiji detektivskoga romana.

 

(Željka Lovrenčić © IO DHK)                                                           „Nova Istra“, Pula, 3/2017.

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.