Željka Lovrenčić: VJEŠTA PROMATRAČICA STVARNOSTI / Diana Rosandić Živković

VJEŠTA PROMATRAČICA STVARNOSTI

DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ: ZIDODER, Studio Moderna, Zagreb, 2018., 127 str.

 

Riječka umjetnica i književnica Diana Rosandić Živković uspješno se okušala gotovo u svim književnim rodovima – od bajkovnica i knjiga za djecu, preko romana za mladež do poezije, pripovijesti i romana. Prema mome mišljenju, osim poezije, u njenom se stva-ralaštvu posebno ističu duhovni romani „Ignacijeva plava ruža“ i „Tajna Ribareve ješke“ u kojima Rosandić Živković ne pokazuje samo spisateljsku vještinu i nadarenost nego i iz-razitu sklonost duhovnome te poznavanje Biblije.

No, Dianu zanimaju i društvene teme te migracije. Primjerice, u zanimljivu romanu „Te-tovirana“ (2017.), o kojemu smo pisali na stranicama „Stava“, pozabavila se aktualnom temom odlaska naših žena na rad u Italiju. Osim znatne socijalne osjetljivosti, autorica je u njemu izrazila i oštru kritiku društva koje takvo što dopušta.

„Zidoder“, najnovija knjiga Diane Rosandić Živković, također se, između ostaloga, bavi pitanjem iseljavanja iz Hrvatske i realističnim opisima naše stvarnosti. U sedamnaest vrlo životnih pripovijesti, pisanih čitko i pristupačno te jednostavnim jezikom, što je inače svojstveno autorici, susrećemo se s tematikom vezanom uz domaću sredinu i naše ljude. Spisateljica se bavi našim iseljenim zemljacima ili pak onima koji se spremaju iseliti, a razvidno je i to da rado ulazi u svijet fantastike. Elemente fantastike prona-lazimo, primjerice, u pripovijesti „Zidoder“ kojom započinje zbirka. Jeziv noćni krik u jednome mirnom gradiću tjera stanovnike da odu iz njega: Polako se to dešavalo, taj odlazak, nestajanje, selidbe, urušavanje krovišta. Odolijevalo se koliko se moglo, odu-piralo. Ali krik bi savladao prvo one slabije, zatim one koji su mislili da su jaki. Nisu se pozdravljali. Nestali bi prije svitanja. (Str 7.) U ovoj se fantastičnoj pripovijesti autorica osvrnula na odlazak iz rodnoga doma, uspješno povezavši realističku temu sa svijetom fantastike. Slično je u pripovijesti „Potres“ u kojoj piše o hrvatskoj realnosti, odnosno o temi odlaska mladih ljudi iz Hrvatske u svijet. Ovoga je puta riječ o Japanu kamo dolaze mladić i djevojka, koji se ranije nisu poznavali, i koji u toj zemlji doživljavaju potres. Uz realističnu priču o paru, nailazimo na niz elemenata vezanih uz fantastiku (primjerice, figurice mačaka koje oživljavaju).

Temu odlaska iz naše zemlje, ovaj put na Novi Zeland, dotiče u pripovijesti „Kino Iskra“. Dok jedna od sestara odlazi na Novi Zeland, Ana, protagonistica pripovijesti, koja boluje od arahnofobije, ostaje u Rijeci. Prisjeća se njihove mladosti i događaja vezanih uz kino koje su zatvorili i čija je sudbina neizvjesna. Pretpostavlja se da će ga kupiti neki domaći tajkun…

U pripovijesti „Dobar čovjek“ autorica opisuje bračne odnose u obitelji gdje je muž nasil-nik. Izvrsno je ocrtala lik mlade žene Vjekoslave koja svakodnevno trpi ispade muža pi-janca: Ujutro, bit će mrzovoljan. Širokom šakom mjerit će površinu stola i čekati kasni doručak. Djece, koja bi ga nervirala, nije bilo. Životinje su davno potražile novi log. Samo Vjekoslava trpi. Poput majke koja je trpjela uz oca pijanicu. (Str. 32.)

U ovoj pripovijesti autorica pokazuje zanimanje za marginalne skupine, ali i za patnje že-na koje, usprkos svemu, ostaju uz nasilnike. No, ipak, ova očajna mlada žena nije više mogla izdržati strašno zlostavljanje i planirala je ubiti supruga. Spletom okolnosti, on se utopio. Sudbina joj je promijenjena i pripovijest završava „sretno“. Mlađahna udovica, koja je bila na rubu ponora, nalazi sreću sa susjedom s kojim kasnije ima djecu i vodi normalan život.

Pripovijest „Jak u glavi“ opet se bavi tematikom života naših ljudi u tuđini, ovoga puta u Njemačkoj.

„Staza stršljena“ zanimljiva je i vješto napisana priča koja također govori o nasilništvu, o ljudskoj dobroti i lukavosti. Zahvaljujući dobrom susjedu umirovljeniku, koji je upozorava na jato stršljenā na njezinu balkonu, zlostavljana se žena rješava bivšega supruga i zapo-činje miran život:

Kao fijukanje silovita vjetra, koji je u zrak podignuo gomilu oštrog šljunka pa ga sad ba-hato osipa i baca uokolo, tako se začuo dolazak jata u potrazi za žuđenim mjestom od-morišta. Urlikanje i lupanje po aluminiju trajalo je kratko vrijeme. Zatisnula je uši. Čvrsto. (Str. 47.)

Radnja pripovijesti „Zlatna munja“ odvija se na „domaćem terenu“ i govori o prirodnome fenomenu na tome području.

„Skrovište puhova“ lepršava je i topla ljubavna priča čija se radnja odvija negdje u šuma-ma Velebita, u kolibi bez struje i vode, naslijeđenoj od djeda glavne junakinje Nataše. Mladi se par odmara u prelijepoj prirodi uz vjeverice, puhove, vodenjake i srne… Idila ih potiče na to da započnu zajednički život. Jedna je od poruka ove priče ta da se i kod nas može lijepo živjeti, da je priroda prekrasna (zelena kao u Irskoj) te da nije sve u zaradi i lagodnu životu.

U kratkoj priči „Nastavak“ ponovno nalazimo elemente fantastike, dok su pripovijesti „Praćka“ i „Podrigivanje“ dinamične dijaloške forme u kojima do izražaja dolazi igra rije-čima.

Pripovijesti „Između četiri zida“ i „Prva pomoć“ priče su, pak, iz svakodnevice, jedno-stavne i bliske tematike, u kojima je riječ o životu u višestambenim zgradama i (dobro)susjedskim odnosima. Tematski su povezane jer u objema susrećemo likove iz iste zgrade – jedna opisuje Albu i poštaricu koje uz čaj diskutiraju, dok su u drugoj glavni likovi Gogo i Sunčana, par koji se posvađao. Slično je u pripovijestima „Utočište zidine“ i „Povratak“ u kojima se također govori o ljubavi i svakodnevnu životu u jednoj sredini.

U ovome spletu zanimljivih životnih crtica posebno se ističu pripovijesti „Medaljon sve-tog Antuna“ i „Putopis poljubaca“. Prva je priča o uspomenama, iseljavanju i tuđini, ali s pozitivnim ispreplitanjem različitih vjera, što dokazuju da je jedino ljubav važna. Druga na vedar način govori o odnosima bake i djeda prema unucima. U objema je na djelu ljudska toplina i obiteljski sklad, već pomalo zaboravljene vrijednosti.

I ovim se pripovijetkama Diana Rosandić Živković dokazuje vještom promatračicom st-varnosti koju uspješno prenosi u tekst. Čitateljima nudi čitke i zanimljive priče pune di-namike i napetosti zbog kojih se ovu knjigu doista može i mora pročitati u jednome da-hu.

 

(Željka Lovrenčić © IO DHK)

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.