Premda je zaista izazovno sažeti knjigu ovakve vrijednosti u tek nekoliko riječi, mora se reći barem ono što je neupitno: „Fizika tuge“ pametno je, provokativno i zabavno štivo o tuzi, knjiga koja izaziva i ganuće i smijeh i dubinsko suosjećanje sa cijelim svijetom. Gospodinov je uistinu strastveni kolekcionar priča, sakupljač kratkih kronika, otkupljivač sjećanja, koji zna da je najvrjednije što može ostaviti – priča...
Mjesec: travanj 2019.
Ovim se čitanjem „Čitanja“ ne želi knjigu Ive Frangeša, kao i hrvatsku književnost i njezinu povijest, učiniti primjerenijima našemu vremenu, nego naprotiv, nas i one koji dolaze staviti pod mjeru pjesnikovu. Jer ono što ostaje zasnivaju pjesnici, zapravo ne toliko kao ono što ostaje, nego poglavito kao ono što traje, naime – trag, uspomena, spomenik...
Riječ je o poeziji koja čitatelja ne može ostaviti ravnodušnim i koja ga suočava s najtežim pitanjima suvremenosti: neiskazivošću traume, granicom ženske patnje, tegobama porođaja, odnosno majčinstva, kao i, u konačnici, s nedomislivošću posthumane perspektive koja nam se približava. Sve su ove teme neizbježno povezane s tijelom i jezikom, a ovaj prepjev velik je podvig za hrvatsku književnu kulturu...
Knjiga ima magičnu neodoljivost narativa koji odovodi u nepoznat i privlačan svijet realnosti i mašte, ali i svijet daleke povijesti, koji će se svjetovi rijetko, a možda i nikada, sresti. Moguć i nemoguć svijet stvarnosti i narativa titraju na granici ispričani osebujnim govorom čovjeka toliko autentičnog da ga je teško ne zavoljeti i ostati nezaveden njegovom pripovijesti...
U još uvijek skromnome uzorku i izboru umjetničke proze istarskoga prostora, tematizirajući jednu nestalu društvenu skupinu, „Zaustavljeno vrijeme – Il tempo sospeso“ ima određenu važnost i ulogu zaboravljenog egzistencijalizma koji se, u nedostatku romantike i s previše eksperimentima prenapučenog postmodernizma, vraća čitatelju kao izgubljen zavičaj...
Osim neobičnoga kulturnopovijesnog prikaza europskih metropola, što se razabire u podnaslovima cjeline posve sastavljene prema subjektivnome ključu, iz znanstvenoga motrišta Žmegačevi kulturni obzori naglašavaju činjeničnu uvjetovanost požimanja povijesti i kulture, istovremeno pokazujući širok raspon erudicijskoga znanja u tekstu isprepletnom raznim, poznatim i nepoznatim, ali zanimljivim i uzbudljivim podatcima...