Ovo djelo donosi uvid u najvrjedniji i najupečatljiviji dio stvaralaštva jednoga istaknutog autora, omogućujući užitak čitanja i, istodobno, pregled najboljega u Machieda, jednoga od značajnih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca...

Literariziran poziv na čitanje/slušanje prožet je najprije sviješću o vlastitom sučeljenju s drugošću kao životnom konstantom koja se pretvorila u specifičnu kob. Naime, hrvatski je janjičar od rane mladosti izložen preobrazbama koje pretpostavljaju asimilaciju u drugost, svjestan kako prošlost vezana uz etničko podrijetlo postupno blijedi i umalo nestaje ustupajući mjesto drukčijoj zbilji iz koje nema povratka, a koja ulazi u njega „kao voda u ibrik rukom silovito uronjen u rijeku“...

Novo pjesničko ukoričenje Roberta Bacalje vrijedan je trenutak aktualne domaće pjesničke produkcije, semantički mjestimično hermetično, ali sintaktički protočno ostvarenje koje nas obvezuje na recepcijske napore, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da posrijedi nije pismo na tragu dominantnih tijekova suvremenoga hrvatskog pjesništva. Ovaj je tekst pozivnica čitateljima zainteresiranima za drukčiju poeziju. Da se ne lažemo: živimo u vremenu nepodnošljive lakoće zaboravljanja...

Riječ je o autorici čija se teorijska osviještenost odražava u samoj stvaralačkoj praksi, a što nesumnjivo predstavlja izazov. Posrijedi je vrijedan rukopis razvidne konceptualnosti te povremeno bravuroznih jezičnih rješenja...