Zmije-čuvarice, koje se pojavljuju samo kada je neki žitelj ugrožen, kućepaziteljice ('kažu da svaka kuća ima svoju dobru zmiju') ujedno su i trag poganstva čije su tradicije dijelom ušle u primijenjeno slavensko kršćanstvo. Hvatati tu zmiju stoga se ne smije: njezino je „hvatanje“ dešifriranje prapovijesne nečitkosti, faktografska eliminacija mita kao polazišne egzistencijalne odrednice, kako pojedinca u kolektivu tako i kolektiva u pojedincu. Dokidanje semantičke razlikovnosti provodnih motiva pritom poprima naglašeno nihilistički predznak...

Andronikova je – ma koliko to oksimoronski zvučalo – ispisala optimistično djelo o zlu, o vjeri u očuvanje ljudskosti čak i u doba zvijeri, stilistički izbrušeno i vrlo dojmljivo, začinjeno zanimljivim mitološkim pričama čijom se univerzalnošću dodatno naglašava efemernost grandioznih totalitarističkih projekata dvadesetoga stoljeća...

S novih metodoloških pozicija književna se tradicija posljednjih nekoliko desetljeća počinje ukazivati u novom svjetlu u čemu je naročiti doprinos svojim istraživanjem stvaranja i oblikovanja nacionalnoga književnog kanona dala upravo Marina Protrka Štimec. Ovom knjigom ona nastavlja jednu od svojih važnijih istraživačkih preokupacija na najbolji način pridonoseći nacionalnoj znanstvenoj i akademskoj zajednici...