Od veljače 2018. bilježimo više od 60 tisuća posjeta / ulaza na stranice e-STAVA. Hvala na zanimanju i podršci. Idemo dalje!
admin
Lik tigra donosi aluzije koje slijede jedna za drugom i na povijesnome planu bude svijest onih koji ustrajavaju da ih se lovi. Snaga i upornost njihove vrste, tigrovima omogućavaju preživljavanje. S druge strane, njihove bogate književne slike možemo vidjeti u pjesnika kao što su, među ostalima, Blake, Borges ili Eduardo Lizalde. Tigrovi su se pretvorili u književne junake koji postaju spoj afričke stvarnosti iz prošlosti i sadašnjosti. Sam Marijan Bilosnić ima svoga vlastitog tigra...
Što su drugo sjećanja negoli mozaik malih povrataka bez čega, isprike ne generalizaciji, nemamo razloga kretati se naprijed? Kao što, s druge strane, imamo mnogo valjanih razloga pozabaviti se izvrsnom zbirkom „Zarazna zona“ Andrijane Kos Lajtman i Damira Radića. Među kojima je prvenstveni razlog, u što nema sumnje, onaj estetski. Ljepota djeluje terapeutski, a kontinuitet ludila, podsjećam, nije obustavljen...
Usprkos ne baš blistavim slikama današnjega svijeta i nimalo vedrim tonovima, usprkos mraku i pesimizmu koji danas vladaju, usprkos boli i tuzi te nostalgiji jedne profinjene duše za nekim drugim, puno boljim vremenima, ova nas misaona i duhovna knjiga (ipak) okrjepljuje i daje snagu da krenemo u novo sutra. Jasni i pročišćeni stihovi, izravnost govora i sklonost da se kaže istina, pod svaku cijenu, neka su od njenih obilježja...
Klasikinja suvremene hrvatske književnosti – Jasna Melvinger, inače rođena Petrovaradinka, sedamdesetih – novosadska asistentica i kulturna te književna urednica, napose prva hrvatska predavačka „čomskijevska“ lingvistica odnosno osječka profesorica jezikoznanstva, autorica je dvadesetak književnih naslova u rasponu od poezije do romana i eseja...
Svaki Blažetinov tekst vrlo visoko istražuje, pozorno razumijeva aktualne i povijesne kontekste, dakle uspostavlja humanističke komunikacije, osvješćuje jezične mreže i svojim izborom središnjeg prikaznoga teksta implicira apriornu afirmativnu evaluaciju. Blažetin ne piše o lošem i ne troši prostor na negativnu kritiku...
Kad je riječ o autoru Miroslavu Mićanoviću, piscu i pismu sofisticiranja i mudrog kultiviranja hrvatskoga književnog prostora, s pravom možemo očekivati da će i knjiga „Ronjenje na dah“ potvrditi njegovo mjesto u hrvatskoj književnosti, a pri tome procesno i procesualno slušajući pitanja koja postavljaju tekstovi koji su u njenu iščitavanju...
F. Beigbeder: „Kritičari knjige ocjenjuju po boji kože autora, po biografiji autora, po tome koliko je propatio u životu, pripada li nekoj manjini. Tako sada književni kritičari danas više govore o autoru nego o knjizi, ili je pak tema knjige važnija nego to kako je napisana. Teško je ovo vrijeme za umjetnost.“ Sloboda je tako nježna i rijetka „pojava“, ne samo u životu, već i u kritici. Sloboda da se piše, hvali, plijevi ili prešućuje...
Teorijsko-interpretacijske studije o poetici i stilistici pjesništva Marije Čudina (Lovinac, 1937. – Beograd, 1986.) utemeljene su na filološkim interesima za suvremeno hrvatsko pjesništvo, a zbog, ustvrđuje autor, nedostatne poetičke usustavljenosti hrvatskoga književnog korpusa od 1945. do danas iz političkih i poetičkih razloga. Knjiga trezveno, iako uočljivo emotivno pisana, zaslužuje pohvale i preporuku, kao značajna literaturna jedinica pri daljnjim istraživanjima i posljedičnim ponovnim vrednovanjima poetičkih dosega hrvatske književnosti (i šire) prošloga vijeka, ali i utjecaja na ono recentno...
Brojni nas tekstovi u ovoj kompilaciji iznova podsjećaju i na stilski utjecaj u odnosu na mnoga imena mlađih do najmlađe generacije recentnoga pjesništva u nas (nadam se da si to, s obzirom na u više navrata iznesenu skepsu, ipak ne utvaram), a kao tek jedan od primjera ističem mjestimice reducirano korištenje pomoćnoga glagola biti, osobito karakteristično za niz goranovaca (i ne samo njih!) stasalih tijekom posljednjih desetak godina; kod Gordane Benić spomenuta je redukcija, međutim, čitljiva kao (su)nositelj značenja...