Biletićeva poezija, kritičarski ocijenjena kao „poetofilozofski postulat“, kao „postmodernistička i strukturalističko-konceptualna zamka“, nije samo i isključivo to: „globalno hermetički koncipirana“. Ima naš pjesnik i svoj 'incanto', svoju metaforu bajkovitosti. U prethodnoj zbirci, „Zato što vrime ne prolazi“ (2018.), usuglašava se samoopstojnost i taj se poetski postulat osmišljava kao „Eros i Thanatos“. U svemu tome je i pjesnikova pripadnost autentičnom istarskom zavičaju. Usprkos „izmima“ (kojima ga „časti“ naša suvremena književna kritika)...
admin
Sanja Nikčević u ovom je trenutku najpoznatija hrvatska teatrologinja. Njezina najnovija knjiga rješava bitan problem suvremene hrvatske dramske književnosti, a to je kanon, odnosno problem literature koja je uvrštena kao službena i vrijedna te se kao takva izvodi na hrvatskim pozornicama, predaje na fakultetima i uključuje u povijesti književnosti. Ovo je velik zadatak koji si je autorica postavila i možemo ga smatrati vrlo hrabrim, jer iza kanona stoje sve vodeće književne pa i političke strukture. U Hrvatskoj su komunisti izvršili...
Premda većina Istrana dr. Krešimira Franića poznaje kao poznatoga liječnika, tijekom posljednjega desetljeća mnogi su ga prepozali i kao pisca romansiranih povjesnica...
Ova je zbirka pjesama dobrodošao uvid u poetski opus Ninoslava Žagara, koji ga predstavlja u neočekivanu osvjetljenju od modernističkih početaka do zrelih ostvarenja...
Autorica je novo lice na pjesničkoj sceni. Prvom je i odmah nagrađenom („Goran“ za mlade pjesnike) zbirkom pokazala iznimnu nadarenost tek začetoga idiolekta koji će se, vjerujem, s daljnjim pjesničkim radom razvijati i pokazivati još neotkrivene raskošnosti...
„Biletićeva knjiga izabranih kroatističkih tema svjedoči i o autorovu razvojnom književnokritičkom i književnoznanstenom putu, otkriva njegove literarne predilekcije te pokazuje njegovu snažnu moć u promišljanjima, tumačenjima i vrjednovanjima hrvatske književnosti. Osim toga, knjiga svjedoči i o neprijepornoj činjenici da je Biletić svojim kritičkim slogom bio i ostao jedan od najživljih sudionika hrvatskoga književnog života... Svojim je književnim djelovanjem i vlastitim stvaralaštvom bitno obilježio hrvatsku književnu i kulturnu scenu...“
Tekstovi su pisani dominantno vezanim stihom, uz vještu primjenu ritamskih obrazaca. S druge strane, „muzičko podrijetlo“ nije naudilo sadržajno-semantičkoj razini, što se obično događa izlizanim kantautorstvima u pokušaju, čak i onda kada takoreći bluzersko hiperventiliranje figurom ponavljanja prijeti semantičkim pucanjem te klizanjem teksta u „Zakonom o očuvanju beskičmenjaštva“ solidarno branjenu sivu zonu literarne patetike iz koje, ne poštujući zaslone sve rjeđih sistematičnih e-čitatelja, iskaču tako predvidljivi i u predvidljivosti beznačajni lirski subjekti...
Balogovi eseji o poeziji i sami su poezija – on prodire u pjesmu baš onako kako bi je i pisao, unutarnjim okom i sluhom, a ne „vanjskim“ instrumentima (obrascima, modelima), kojima se služe kritičari i teoretičari. Matoš je rekao da je kritika „umjetnost o umjetnosti“, a baš je to odlika Balogovih eseja o poeziji – njihova lucidnost, maštovitost, duboka doživljajnost, iskrenost, ludost i mudrost čine ih iznimno umjetničkim tekstovima koji se čitaju s nadahnućem, koji, dapače, mogu probuditi, motivirati mnoge …
Od veljače 2018. bilježimo više od 60 tisuća posjeta / ulaza na stranice e-STAVA. Hvala na zanimanju i podršci. Idemo dalje!
Lik tigra donosi aluzije koje slijede jedna za drugom i na povijesnome planu bude svijest onih koji ustrajavaju da ih se lovi. Snaga i upornost njihove vrste, tigrovima omogućavaju preživljavanje. S druge strane, njihove bogate književne slike možemo vidjeti u pjesnika kao što su, među ostalima, Blake, Borges ili Eduardo Lizalde. Tigrovi su se pretvorili u književne junake koji postaju spoj afričke stvarnosti iz prošlosti i sadašnjosti. Sam Marijan Bilosnić ima svoga vlastitog tigra...