Novo pjesničko ukoričenje Roberta Bacalje vrijedan je trenutak aktualne domaće pjesničke produkcije, semantički mjestimično hermetično, ali sintaktički protočno ostvarenje koje nas obvezuje na recepcijske napore, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da posrijedi nije pismo na tragu dominantnih tijekova suvremenoga hrvatskog pjesništva. Ovaj je tekst pozivnica čitateljima zainteresiranima za drukčiju poeziju. Da se ne lažemo: živimo u vremenu nepodnošljive lakoće zaboravljanja...