U književnost je ušao kao pjesnik, ali je nedugo nakon objavljivanja prve zbirke poezije započeo traganje za novom književnom formulom kojom je želio riješiti krizu izazvanu nekom vrstom književne intoksikacije, odnosno snažnim utjecajem koji su knjige suvremenih autora – Baudelairea, Tainea, Flauberta, Stendhala i drugih – imale na njegov intelektualni i emocionalni razvoj. Bourget je danas dio francuskoga, ali i europskoga književnog kanona...
Božidar Petrač
Tijan nije prihvaćao tvrdnje da u Domovini kulturni radnici nemaju nikakvih uspjeha u borbi s komunizmom i tvrdio je kako su uspjesi komunizma u razaranju hrvatske kulture i hrvatske svijesti manji nego što se u emigraciji govori i piše te je prepoznavao sve pomake nabolje i rado ih isticao. Knjiga koju prikazujemo neće, nadam se, ostati mrtvi kapital. Bilo bi dobro da ju mnogi uzmu u ruke. Naši današnji problemi su drukčiji, ali Tijanovi stavovi i preporuke imaju nešto svevremensko...
Michela Houellebecqa, i mnoge druge koji jalovo teže za obraćenjem, kao da je prije više od stotinu godina „prozreo“ Ljubomir Maraković, čija je sjajna studija odabrana za „pravi pogovor, sadržajno i danas aktualan“ Verbumova izdanja „Katedrale“, kako objašnjava Božidar Petrač. A Maraković poručuje: „Tko uza sve to hoće ići za istinom okolišajući, posredno, negacijom zla, taj može poći Huysmansovim stopama; ali jedan preduvjet mora u tom slučaju svako imati: njegovu golemu i silnu vjeru...“