Naš poznati nemar, nebriga za svoje, zaborav i kratka pamet još uvijek su oblici kulturnoga i nacionalnoga legitimiranja, a isključivosti i ideološke podjele i diskvalifikacije način opravdanja ni sa čim zaslužene moći i privilegija. U takvim okolnostima ni Brajnovićeva sudbina nije mogla biti drukčija; za gospodare javnoga mnijenja on ni danas nije priznat niti može očekivati priznanje, premda je hrvatsku kulturu i njezinu književnost zadužio mnogo više od onih koji pravo tumačenja uzimaju kao svoje nasljedno pravo...