Zbirka jest dobar rukopis i svakako je vrijedi čitati, a autor je već sada bitno ime suvremene mlađe pjesničke prakse. Oni koji su, međutim, prethodno čitali Hercegovu i Dejanovićevu jednostavno ne mogu ostati imuni na asocijativni učinak koji, za sada manjim dijelom, u pitanje dovodi Ćosićevu autorsku autonomiju kojoj netko takvih kvalitativnih kapaciteta jednostavno mora stremiti. Prelaskom u pjesmoprozni medij pritom je, pak, izvrsno poentirao...