U još uvijek skromnome uzorku i izboru umjetničke proze istarskoga prostora, tematizirajući jednu nestalu društvenu skupinu, „Zaustavljeno vrijeme – Il tempo sospeso“ ima određenu važnost i ulogu zaboravljenog egzistencijalizma koji se, u nedostatku romantike i s previše eksperimentima prenapučenog postmodernizma, vraća čitatelju kao izgubljen zavičaj...