Boris Domagoj Biletić: ČOVJEK U SVOME VREMENU / Mario Kalčić

Kalčićev je ulog u našu suvremenost znatan, trag nezamjenjiv i prisutan, trajno: u novim prilikama, novim inicijativama, neprekinutosti tradicije, ukratko u onome što ćemo za današnji trenutak nazvati – zavičajem kao pravom mjerom i susretištem lokalnoga, u najboljemu smislu riječi (nasuprot kampanilizmu), s nacionalnim gdje sudjelujemo svojim najboljim prinosima, ostvarenjima i ljudima, bez obzira na to bili ili ne u tzv. nacionalnoj „matici“ uvijek shvaćeni i prihvaćeni kako valja, pa sve do univerzalnoga, općega...

Više...

Miodrag Kalčić: MOJA ’68. U „IBORU“ / „Nova Istra“

Nakon četiri desetljeća situacija je slična, gotovo jednaka kao u propala bunta šezdesetosmaša Istoka i Zapada, umjesto socijalističke gazi nas demokratska diktatura. Svejedno, jesu li to povijesni apsurdi napretka ili historijski paradoksi progresa, promjena nema. Golema većina inertnih studenata desetljećima kasnije (više nisu ni socijalna pa čak ni generacijska skupina, osim biološki, godinom berbe), iz bolonjske tvornice neznanja, inverzno od buntovnih kolega '68., zna što hoće (karijeru i novac) te ne zna i ne želi znati što neće...

Više...

Ana Galant: ODNOS ESTETSKOGA I IDEOLOŠKOGA U SOCIJALIZMU NA PRIMJERU LISTA „ISTARSKI BORAC/IBOR“

U Puli je u razdoblju od 1953. do 1979. godine izlazio „Istarski borac“ pod mentorstvom profesorice Ljubice Ivezić. Cilj je ovoga teksta skrenuti pozornost na tu značajnu pojavu, a posebice osvrnuti se na razloge njegove zabrane. Donosimo obrise intelektualnog, odnosno književnoga polja i funkcioniranje književne riječi unutar njih na temelju problemskoga fokusa odnosa ideološkog i estetskog...

Više...

Milan Soklić: VEČER KARLA KRAUSA U HABSBURŠKOJ PULI 1913.

Uspomena na Pulu ponovno budi onaj osjećaj iznenađenja kad se u životu jedne države, kojoj je poredak tromost a boja ružnoća, pronađe sunčano mjesto. Jasnoj i dobroj stvari nije potrebno mnogo riječi, posve jednostavno: estetička protuvrijednost jednoga dana u Puli za godinu dana u Beču. Bez brige, neće to dugo potrajati. To je samo jedan dan u godini, onda brod polazi i pitam se kada ću naći završnu poantu...

Više...

Boris Domagoj Biletić: NEPROLAZNO VRIJEME KAFKIJANSKO / Aldo Kliman

Pisac ove snažne proze jakih mjesta, zloslutnih slika i ulomaka te jednako takvih duljih cjelina, vrsnik je moćne književne gradbe često do nepodnošljivosti mučnih, više no metaforički prenesenih literarnih utvara i prizora. „Záčine“ ove proze, autorski toliko bogate i zaista jedinstvene, dodajući joj vlastita iskustva, spoznaje i estetsko-etičke izbore, iskusan i uvježban čitatelj katkad može i sebi samome imperativno iščitati/zadati kao „začȉni!“ a da iste proze opet ostanu crne, ako ne i crnje...

Više...

Jelena Lužina: POD POPOKATEPETLOM / Albino Crnobori

Paranoični je režim bio opsjednut navodnim neprijateljima koji nikad ne spavaju, a s godinama je postajao sve paranoičniji. I nesigurniji u sebe. Što je dodatno kompliciralo poziciju, nedvojbeno faustovsku, u kojoj se naivac Crnobori našao već i zato jer je bio uvjeren kako ga upravo ona, pozicija u zamci „bijele kuće“, višestruko obvezuje. Ne samo nametnutim standardima i svakakvim „zavjetima šutnje“, već i metaforičnim ugovorom sa sitnim partijskim đavolčićima-manipulatorima. Je li ga morao potpisati?...

Više...

Lorena Monica Kmet: MITSKO U POETICI VLADE ACQUAVITA

Vrsna je esejistkinja, no prije svega profinjena i načitana pjesnikinja. Teme je često uzimala iz antike i srednjega vijeka, nadahnuta mitovima, svetim i čudotvornim. „Herbarium mysticum“ znakovito je i osobito putovanje duše, a duhovni je i filozofijski svijet zaogrnut srednjovjekovnim imaginarijem. Djelo je, kao „prigušeno“, a zapravo na poseban način strastveno, pisano u stihu i prozi te prožeto bogatom simbolikom. Zamišljeno kao drevni herbarij, „katalogizira“ bilje, otkrivajući mu značajke i često magijska svojstva, dok opsežni komentari i bilješke upotpunjuju stihove...

Više...

Josip Bratulić: JAKŠI FIAMENGU U SPOMEN

Nikad ni o jednom našem zajedničkom prijatelju nije rekao riječ pokude, a nekmoli osude za neki čin, misao, ili napisanu riječ, ocjenu, prikaz. Volio je putovati Istrom, rado su ga zvali, a on se odazivao na pozive. Iz tih je putovanja nastala cijela zbirka soneta „MRAVI IZ NEZAKCIJA: istarski sonetni abecedarij“. Mješoviti zbor iz Pule „Rondo Histriae“ izveo je, pak, niz pjesama iz njegove zbirke „Sidro u čoviku“... Istra je proslavljena sonetima Jakše Fiamenga. Hvala mu za taj napor...

Više...

Rudolf Preinerstorfer: TEMELJITO O NJEMAČKOME TISKU U AUSTRIJSKOJ PULI I ISTRI / Bruno Dobrić

Knjiga je rezultat dugogodišnjega truda oko prikupljanja, istraživanja i vrednovanja dijelom teško dostupne građe o temi koja se odnosi na vremensko razdoblje europske prošlosti, čije pomno razmatranje upravo danas može doprinijeti većoj jasnoći i boljemu razumijevanju odnosa koji nadilaze granice državā... Savjesnim istraživanjem i nepristranim vrednovanjem velikoga broja periodičnih njemačkojezičnih publikacija, koje su sačuvane na raznim mjestima, djelo donosi bogatu i cjelovitu sliku o njima.

Više...

JAKŠA FIAMENGO (1946. – 2018.): TONALITET DUŠE, INTONACIJA PODNEBLJA

U klapskoj pismi se baš i ne mora spomenuti more a da ga ipak čuješ i osjetiš, ne mora biti na čakavici a da te baš ona ne preplavi svojom gustoćom, ne mora govoriti o ljudima a da ih ipak ne čuješ u širokoj lepezi sudbina, pojedinačnih i skupnih, ne mora zaploviti i zatrubiti a da je ne osjetiš kao brod, povijesnu navu u koju je ukrcana cijela jedna povijest...

Više...

Site Footer

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.