Knjiga je pisana strašću vrsnoga znalca, teorijski utemeljeno i znanstveno argumentirano, na podlozi dubokog razumijevanja svekolike književne prakse, poglavito ruskoga i hrvatskoga predznaka. Koliko god bila namijenjena književnim stručnjacima i teoretičarima umjetnosti, gotovo podjednako mogu je čitati i čitatelji koji vole književnost i umjetnost te se zanimaju za njezine fenomene...

Misao koja je gotovo najintimniji dio putopisa kao sudbine odnosi se na esene, skupinu židovskih vjernika koja se odvojila od svećenstva živeći izdvojeno u pustinji kao „sinovi svjetla“, proučavajući Sveto pismo. U toj izdvojenosti autorica prepoznaje svoju i suprugovu sudbinu: „Susrećemo se očima i prisjećamo se našega esenskoga, najdragocjenijeg razdoblja života“.