„Lo Schiavone“ Daniela Načinovića predstavlja zasigurno ono najbolje što je pjesnik napisao na talijanskom, a odabir je stihova pažljiv i promišljen. Mnoge će čitatelje zaintrigirati upravo činjenica da je knjiga napisana talijanskim jezikom koji, u Načinovićevu izrazu i poetici, obiluje arhaizmima i biranim (upravo „nađenim“) riječima, koje čak nisu učestale ni u suvremenome talijanskom...
Vanesa Begić
Sibila Petlevski: „Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recepciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smjestila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fabrija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, autobiografije, biografije i memoara“.
Kakva je kultura, kakva književnost, kakvo društvo i cjelokupan život u njemu bez kritike i kritičnosti, kritičkoga odmaka, bistrenja i razmjene ideja, sučeljavanja argumenata i činjenica, otvorene rasprave o sustavu vrijednosti svijeta u kojemu živimo? A upravo u društvu bez kritike i kritičnosti stasalo je i u nas i u svijetu nekoliko posljednjih naraštaja, mnogi odmaknuti od knjige, zakinuti za neka znanja i vještine, lišeni kritičkoga mišljenja, bez poticajne znatiželje...