Odlučio sam govoriti o tijelu i riječi, o igri između najkonkretnijeg i najmisaonijeg, ali naravno da bi tisuće drugih aspekata ove poezije i njezine ovdje osjetne evolucije zaslužili da ih se spomene, poput humora, politike, pogleda, metamorfozā subjekta… Ti su mi aspekti izmaknuli jer to je odlika svake velike poezije: ona premašuje običan jezik, prisiljava nas na blebetanje, suočava nas s vlastitim granicama...
Kategorija: Tekuća kritika
Zbirka je, po mom skromnom sudu, uz rukopis Eveline Rudan, uvjerljivo najkvalitetniji ovdašnji pjesnički naslov u pandemijskoj 2020. godini, čemu mogu dodati i odlično grafičko-dizajnersko rješenje naslovnice...
Zamjećujemo da je pjesnik vjernik i da kod njega značajnu ulogu imaju katolički temelji kao kulturni, tradicionalni, simbolički i ideološki skup iskustava (spominjanje križa, bodljikava kruna, likovi iz knjige svetaca, lijepo obrađeni biblijski motivi poput „oživjelog žezla“ koje simbolizira Mojsijev štap, izravne molitve Bogu, Isusu, itd.), ali ovdje se ne radi o vjerskoj poeziji. Poezija našega pjesnika duhovna je i kršćanska jer je puna milosrđa i ljubavi prema ljudima, kao i nade koju se ne može razumjeti bez postojanja Boga...
Naglašeno i stišano pričanje, pripovijedanje i zapisivanje, upisivanje, odvija se i traje u (kratkim) pričama „Hrvatske zlatne mladeži“, ali to nije njihova jedina mogućnost zauzimanja i preuzimanja, prerušavanja i urušavanja strogo konstruiranog svijeta. Uloge postaju imena njezinih protagonista (Premijer, Političar, Država...). Navike, rituali, slogani: nacija, država, ali to nije sve, ne iscrpljuje se u jednom. Što je onda njezin pripovjedački svijet?...
Zbog zanimljive tematike i izvornosti načina njena prikazivanja, zbog iskrenosti i otvorenosti, zrelih misli i izvrsnih savjeta, rečenica koje „klize“ i vještine korištenja jezičnoga bogatstva, ovo je dvoknjižje uistinu posebna knjiga...
Koncepcija zbirke, inovativnost, poigravanje na metaforičkom i leksičkom planu, (samo)propitivanje procesa stvaranja od samoga početka do krajnje recepcije jasno daju do znanja kako je riječ o iznimno ozbiljnom, erudističkom a nepreuzetnome djelu koje pomiče granice poetskoga stvaranja i čitanja. Autor je odbubnjao svoje; na nama ostaje hoćemo li plesati ili bubnjati...
Ovom pjesniku pripada plemićka čast da na svojoj trpezi ispija i otrov ambrozije i lijek nektara. Hoće pjesnika jezik. Između njih dvoje uspostavljen je jezuitski odnos – za pjesništvo najbolja moguća saradnja. Riječi kod Biletića nisu lastavice, već kontrolisan let galeba – vjetru galebu, majstoru-letaču u korist. Silna je njegova odanost domaćem govoru, jer – kako biti pjesnik ako ne robuješ jeziku. Misionarska strogost spram napisanog. Stih i jezik njegova su najvjernija, najsažetija biografija – nema rasipanja...
To je jedini putopis, jedina knjiga u hrvatskoj putopisnoj tradiciji koja daje objektivan pogled ne samo čovjeka kao političara, kao kršćanina, kao Hrvata, nego kao ‒ SVJEDOKA. On ZNA. U ovoj ćete knjizi pronaći cio niz, vjerujem, vrlo zanimljivih konstatacija. Naime, on je bio tamo, na MAJDANU, u srcu ukrajinske pobune, bio je svjedokom ukrajinskog dostojanstva...
Ispovjedno. Intimističko. Slikovno. Plesni trokorak na pozornici Ireninih stihova daje nam uvid u jedan zaista kvalitetan pjesnički početak. Važno je napomenuti to kako nježnost glasa lirske junakinje i satenske plahte stihova kojima nas pokriva svjedoče da je riječ o jednome iznimnom feminilnom glasu koji će svoje uratke davati još dugo i dugo...
U suvremenoj hrvatskoj književnosti nema puno romana u kojima je glavni junak sin istaknutog jugoslavenskoga generala. No ta činjenica nije ono što izaziva osobitu pozornost čitatelja niti utječe na preokret u radnji romana... Je li glavni junak imao idiličan život kakav je očekivao, je li ga nova sredina posve prihvatila ili su ipak postojali tragovi sumnji u njegovu ratnu pasivnost, jesu li se obitelji s ove i s one strane međusobno sasvim zbližile, je li uistinu pronašao vlastiti identitet...?