Ožujak 2023.

Nova zbirka poezije Jasminke Domaš novi je doseg poetsko-filozofske mudrosti i zrelosti ove autorice, o čijoj su poeziji i proznim tekstovima, te ukupnom umjetničkom i inom angažmanu, progovorili mnogi kritičari, pjesnici, nakladnici, znanstvenici i čitatelji. Ovom knjigom autorica se potvrđuje kao poseban, izvoran lirski glas, na tragu njenih ranijih zapaženih zbirki. Ovdje progovara lirski subjekt, pjesnikinja koja „u sebi nosi(m) tisućljetne naslage tišine“...

Knjiga se čita brzo, da ne kažem lako, a to ne navodim kao odliku. Stil je korektan, u duhu „lijepoga pisanja“ iz najboljih školskih zadaća, ali u književnom je smislu bezokusan, svačiji koliko i ničiji... Ovome romanu svojstven je izostanak prepoznatljivoga stila, autentičnog rukopisa, kao i nerijetko šepava uvjerljivost. Čita se kao divlja centrifuga emocija i životnih potresa, praćena gomilanjem klišeja, stereotipnim i pojednostavljenim viđenjem svijeta te poroznom psihološkom razradbom likova...