Naslovi kritičara

Roman se svrstava u suvremenu hrvatsku prozu koja povezuje lokalni imaginarij, ljubavni zaplet i promišljanje baštine. Vrijedan je pozornosti zbog načina na koji autorica književno aktivira Jastrebarsko, pretvarajući ga u nositelja identitetskih, emotivnih i povijesnih značenja. Temeljna je ambicija djela afirmacija baštine, no tekst istodobno funkcionira i kao ljubavna priča, meditacija o sjećanju te kulturno-povijesna proza. Upravo se u toj vjeri u trajnost mjesta, priče i ljubavi potvrđuje temeljni smisao romana: zavičaj nije samo prostor koji se pamti, nego iskustvo koje se uvijek iznova književno osmišljava.

Slijedom ove i drugih Zorkinih knjiga zaključujemo da ova profinjena dama zna uživati u  onome što je okružuje, ali kao osjećajnu dušu boli je nepravda i okrutnost prema svemu živomu – prirodi, životinji, čovjeku... Poziv na putovanje uspješan je spoj i onoga lijepog i onoga ružnog, što zapravo sve čini naš život. 

Specifičnost ove zbirke priča je i to da su pisane biranim književnim jezikom i narječjem područja koje se opisuje. Neki su opisi pravi mali književni biseri. Radnja je dinamična, brzo se smjenjuju raznovrsni, ponekad neobični, ali u svakom slučaju zanimljivi događaji. Autor piše lako i vješto kombinira stvarnosne elemente s bogatom maštom i fantazijom svojih sunarodnjaka. Štivo mogu preporučiti za čitanje i stoga kako bi se kroza nj upoznalo jedan kraj i spoznalo da, iako zauvijek prošlo, određeno vrijeme vječno živi u nama.                  

Da bi se napisalo ovakvo djelo, osim mašte i talenta, treba biti pomalo smion i znati plivati protiv struje. Davor Grgurić to razvidno zna...

Čileanskoga pjesnika, sveučilišnoga profesora i esejista hrvatskih korijena, akademika Andrésa Moralesa Milohnića kritika smatra jednim od najboljih hispanoameričkih pjesnika srednjega naraštaja... Uz Antonija Skármetu, Juana Mihovilovicha i Ramóna Díaza Eterovica, ovaj autor pripada skupini čileanskih književnika hrvatskih korijena koji predstavljaju sam vrh književnosti te južnoameričke zemlje.

Susrete povezujem s nečime ugodnim, s prijateljstvom i spajanjem svjetova, s prevladavanjem daljina i s bliskošću među ljudima... Vuković „s lakoćom“ putuje s jedne strane svijeta na drugu i s jednakom se lakoćom izražava različitim novinarskim i književnim oblicima. Posebno do izražaja dolazi njegova svestranost i tematska raznolikost napisanoga: piše o književnosti, umjetnosti, povijesti, iseljeništvu, športu. Reportaže su mu iznimno zanimljive, a intervjui otkrivaju oštroumnoga i načitanog sugovornika zahvaljujući kojemu pred čitateljevim očima promiču slikari, književnici, prevoditelji, iseljenici, poneki političar. To su susreti: približavanje ljudi, razmjena misli, dojmova, informacija...

Ova zanimljiva priča ispričana je u duhu najboljih pisaca povijesnih romana. U njoj možemo uživati i zabaviti se, ali i provjeriti znanje iz srednjoeuropske i hrvatske povijesti...

Lik tigra donosi aluzije koje slijede jedna za drugom i na povijesnome planu bude svijest onih koji ustrajavaju da ih se lovi. Snaga i upornost njihove vrste, tigrovima omogućavaju preživljavanje. S druge strane, njihove bogate književne slike možemo vidjeti u pjesnika kao što su, među ostalima, Blake, Borges ili Eduardo Lizalde. Tigrovi su se pretvorili u književne junake koji postaju spoj afričke stvarnosti iz prošlosti i sadašnjosti. Sam Marijan Bilosnić ima svoga vlastitog tigra...

Usprkos ne baš blistavim slikama današnjega svijeta i nimalo vedrim tonovima, usprkos mraku i pesimizmu koji danas vladaju, usprkos boli i tuzi te nostalgiji jedne profinjene duše za nekim drugim, puno boljim vremenima, ova nas misaona i duhovna knjiga (ipak) okrjepljuje i daje snagu da krenemo u novo sutra. Jasni i pročišćeni stihovi, izravnost govora i sklonost da se kaže istina, pod svaku cijenu, neka su od njenih obilježja...

Moglo bi se reći da su u ovome kratkom izboru zastupljene najčešće teme kojima se bavi naša vječno nadahnuta pjesnikinja, zaljubljena u život i stvaralaštvo. A ova (i) fizički lijepa knjiga na četirima jezicima jedinstven je dar čitateljima kojima se pruža prigoda da na više načina i jezika uživaju u vrhunskoj poeziji...

Oštar i nježan, izravan i tajnovit, buntovan i miroljubiv, zaigran dječarac i ozbiljan kritičar svega lošeg, rječit i štur, bogobojazan i bogohulan – sve je to Jendričko. Čitajmo ga i uživajmo u pjesničkoj izvornosti i bogatoj simbolici...

Ovo se štivo ne ispušta lako iz ruku i, ako je suditi po prvome romanu, pred našom je spisateljicom lijepa književna budućnost...

„Na kraju ćemo / sami leći u svoje grobove / iskopane u zemlji / gdje smo othranili svoje poraze.“ Ima li ljepših riječi o besmislu i uzaludnosti ratnih osvajanja?

Zamjećujemo da je pjesnik vjernik i da kod njega značajnu ulogu imaju katolički temelji kao kulturni, tradicionalni, simbolički i ideološki skup iskustava (spominjanje križa, bodljikava kruna, likovi iz knjige svetaca, lijepo obrađeni biblijski motivi poput „oživjelog žezla“ koje simbolizira Mojsijev štap, izravne molitve Bogu, Isusu, itd.), ali ovdje se ne radi o vjerskoj poeziji. Poezija našega pjesnika duhovna je i kršćanska jer je puna milosrđa i ljubavi prema ljudima, kao i nade koju se ne može razumjeti bez postojanja Boga...

Zbog zanimljive tematike i izvornosti načina njena prikazivanja, zbog iskrenosti i otvorenosti, zrelih misli i izvrsnih savjeta, rečenica koje „klize“ i vještine korištenja jezičnoga bogatstva, ovo je dvoknjižje uistinu posebna knjiga...