Naslovi teme

„Ljudski zadah“ posljednje je veće Szépovo djelo. Napisano netom nakon nemilih događaja koje je opisao, 1945., nije izazvalo veću buru u mađarskoj javnosti. Mađarska zbilja tada već ponovno postaje sve crnjom; nad nju se nadvio tmast oblak nove totalitarne stvarnosti, one komunističke, koja će progutati ostatke građanskoga društva kojemu je Szép nedvojbeno pripadao. Šteta što nije doživio 1956., svijet bi zacijelo dobio jedno od najpotresnijih i najupečatljivijih svjedočanstava mađarskoga ustanka...

Riječ je o poeziji koja čitatelja ne može ostaviti ravnodušnim i koja ga suočava s najtežim pitanjima suvremenosti: neiskazivošću traume, granicom ženske patnje, tegobama porođaja, odnosno majčinstva, kao i, u konačnici, s nedomislivošću posthumane perspektive koja nam se približava. Sve su ove teme neizbježno povezane s tijelom i jezikom, a ovaj prepjev velik je podvig za hrvatsku književnu kulturu...