Nagrada „KSAVER ŠANDOR GJALSKI“ za 2022. / Ludwig Bauer

LUDWIG BAUER: DVOSTRUKI ŽIVOT EVE BRAUN, Fraktura, Zaprešić, 2022., 312 str.

 

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Julijana Matanović (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Zoran Ferić – na sjednici održanoj 4. listopada 2022. – većinom je glasova odlučilo da se Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2022. dodijeli Ludwigu Baueru za roman Dvostruki život Eve Braun (Fraktura, Zaprešić, 2022.).

Za Nagradu je prijavljeno 58 knjiga, a u najuži su izbor ušli sljedeći naslovi i autori: Ludwig  Bauer, Dvostruki život Eve Braun, Robert Međurečan, Domovina to go, Ivica Prtenjača, Sine, idemo kući,  Olja Savičević Ivančević, Ljeta s Marijom i Franjo Janeš, Strano tijelo.

 

Obrazloženje

Tko prati književni rad Ludwiga Bauera, morao je zapaziti jednu osobinu po kojoj se njegov opus izdvaja i ocrtava u kontekstu suvremene hrvatske književnosti.* Ta bi se osobina mogla opisati kao nastojanje da svaka nova knjiga bude – i za pisca i za čitatelja – nov, a u isto vrijeme i prepoznatljiv, doživljaj. Bauerov poetički vrt kojim dominiraju teme jakih sudbina uronjenih u povijesne ponovljivosti nametnuo se kao jedan od najsnažnijih na našoj literarnoj sceni.

U nagrađenom romanu Dvostruki život Eve Braun pripovijeda se o sudbini nekolicine osoba povezanih obiteljskim i ljubavnim sponama, osoba koje posve različito reagiraju na burne političke i društvene promjene u drugoj polovici XX. stoljeća, i to ovdje, u našim krajevima. Radnja, naime, traje od vremena kad su junaci bili još djeca – tamo negdje šezdesetih godina – pa sve do rata i još dalje, kad se njihove sudbine na razne načine zaokružuju. U dobrom dijelu razvijanja priče ne znamo tko je u njoj glavni, pa se naslovna junakinja – a njezino ime namjerno je izazovno – ispočetka pojavljuje samo u epizodama. Jednako se tako nekim naoko nevažnim zbivanjima iz života junaka posvećuje velika pažnja, dok se o tzv. sudbinskim prekretnicama govori ukratko i uzgred. Ali, naravno, sve s vremenom dolazi na svoje mjesto.

A o čemu se pripovijeda? Najkraće rečeno: o tome kakvu ulogu igraju velike ideje u životu maloga čovjeka, i što se događa onda kad on te ideje prigrli i počne ih shvaćati kao vlastitu sudbinu.

To se dobro vidi upravo po Evi Braun. Pravo njezino ime nije Eva, nego Marija, a Evom je postala gotovo u šali, ime joj je dao zaljubljenik, ujedno i kazivač priče – iz nekih svojih razloga. A onda se ona uda za čovjeka kojemu je prezime Braun, te tako postaje imenjakinja Hitlerove ljubavnice, a poslije i supruge. I, sve to ne bi bio nikakav problem, da junakinja nije svoje ime shvatila kao sudbinski znak, te umislila da ima poslanje. U skladu s tim umišljajem stala je tumačiti cijelu svjetsku povijest propovijedajući njezinu revidiranu verziju drugim ljudima. A sve to u devedesetim godinama prošloga stoljeća, kad je društvo u previranju i kad i osoba poput Eve dobiva priliku javno djelovati.
Već i kad se ovako ukratko sažme, ta priča djeluje uzbudljivo i potiče želju da upoznamo i njezine pojedinosti. Ali, možda je još važniji način na koji je cijela stvar ispričana, jer Bauer ima oštro oko za detalj, za tipičnu crtu jednoga vremena i jednoga društvenog ambijenta, te on svome čitatelju nudi slike koje će ovaj lako prepoznati kao dio vlastitoga iskustva. Osobito to vrijedi onda kad te sličice imaju naglašenu jezičnu dimenziju: nitko do sada nije tako sjajno reproducirao praznoslovlje socijalističkih političkih govora, niti je itko tako plastično dočarao mistiku samoupravnih mehanizama odlučivanja, kao što je to učinio ovaj pisac, osobito u vezi sa svojim likom po imenu Bojan Braun.

Naravno, time nisu ni izbliza iscrpljeni svi značenjski slojevi što ih priča nudi, jer ti se slojevi dodatno razgranavaju u svakoj od zanimljivo dočaranih epizoda. Poneki će si čitatelj možda postaviti pitanje je li u nas devedesetih godina doista bilo onakvih ljudi kakvi su protagonisti ove Bauerove priče, pa će jedni odgovoriti na jedan, a drugi na drugi način. Ali, pravo pitanje nije, naravno, je li takvih ljudi bilo, nego jesu li postojali društveni – psihološki, ideološki – preduvjeti da se oni pojave. A tu će odgovor nesumnjivo biti pozitivan. Ludwig Bauer čini ono što književnost i inače treba činiti: ne daje odgovore, nego postavlja pitanja, ne nudi rješenja, nego pokazuje koje su nedoumice.

 

U ime Prosudbenog povjerenstva:

Julijana Matanović

(Julijana Matanović © DHK © IO DHK)

_____________

* Izvor: www.dhk.hr

„Sebi budite stroži nego drugima.“
(A.G.M.)

↑ Povratak na vrh.